Ove godine, ovog vazmenog vremena posebno, Božji poticaji u nama djeluju posebnom snagom. Svakako, među njima, nezaobilazno je spomenuti povijesni događaj kanonizacije dvaju svetih papa. Njihovo proglašenje svetim, nova nam je milosna prigoda da se (iznova) nadahnjujemo na njihovom teološkom djelu, nauku kojeg su ostavili iza sebe.

U tome se svakako, po snazi i jezgrovitosti te zaokruženosti misli ističe pontifikat svetog Ivan Pavla II. Bog mu je dao da nam je uspio izreći i prereći gotovo sve bitno što nam je potrebno da bismo rasli u poznavanju vjere kao i što dubljem i ispravnijem duhovnom životu.
Naime, ukoliko se duhovni život, odnos s Bogom temelji na nekoj proizvoljnosti, a ne na sigurnom provjerenom i potvrđenom Crkvenom nauku, stranputica je zajamčena, a posljedice su neizostavno pogubne. Vrlo je prigodno i u tome vidu, kratko se u ovom trenutku nadahnjivati i zastati nad enciklikom »Gospodina i životvorca« o Duhu Svetom, koju je sveti papa darovao Crkvi 1986. godine.
Koliko su samo za katolike u Hrvatskoj, naše obitelji, sve koji žele biti i jesu angažirani važne i aktualne riječi: »Duha koji 'istražuje dubine Božje' Isus je u svom govoru u blagovalištu nazvao Parakletom – Braniteljem. Naime, od samog početka on je 'prizvan' da 'dokaže svijetu grijeh'. Na vrhunski je način prizvan po Kristovu križu. 'Dokazati' grijeh znači pokazati što je u njemu zlo; a to znači što i objaviti otajstvo bezakonja.« (br. 39).
Da nema ni pisanja ni propovijedanja, ni tumačenja, baš ničega, bez istinske molitve koja mijenja i dopire do dubina srdaca, svjedoči sljedeća rečenica u istom broju: »Nije moguće dokučiti zlo grijeha u svoj njegovoj bolnoj zbilji bez 'istraživanja dubina Božjih'.«
Vjerujem da svi imamo iskustvo da je tako. Školovani, obrazovani , informirani, socijalno možda bogati, ali istovremeno umišljeni ljudi bez Duha Svetoga u sebi donijeli su i nama i cijelom čovječanstvu jedino smjernice koje su vodile ka propasti.
Naprotiv, ljudi Ljubavi, osobe Duha, poznavatelji »dubina Božjih« imali su potrebne darove kojima je Bog utjecao na nas. Nije li takvo iskustvo Božjeg naroda i sa svetim papom iz Poljske?
Utjecao je na milijune, a ipak ga većina nije osobno susrela.
Potvrđeno i od Crkve uvaženo iskustvo svetaca najbolja je škola života, teologije, duhovnosti.
Katekizam Katoličke Crkve kaže u broju 689., da je Duh Sveti Onaj kojega je Otac poslao u naša srca. Evo divne poveznice u Vijencu Ljubavi, kako sa svetošću, papinom i općenitom, tako i s mjesecom lipnjom, kad nam se iznova, na poseban način nudi (i) ljekovita pobožnost Srcu Isusovom.
Po primjeru svetaca, u danima pred nama darujmo i mi Bogu svoje dane, planove, rastimo u predanju, dajmo Mu boli koje nas tište, kako bi i sami ostvarili riječi svete liturgije: »…I darom Duha Svetoga utvrdi srce onih koje si milošću nanovo rodio.« (Iz zborne molitve mise bdijenja na Duhove).
(vlč. Zvonimir Badurina-Dudić)