Dragi mladi!

Kako se odnositi prema pozivu kojega osjećamo u sebi? Svaki čovjek u sebi nosi klicu poziva. Preko poziva mi se ostvarujemo. Zato Bog zove svaku osobu da odgovori na ono poslanje što je za nju najbolje, tj. da odgovori tamo gdje će osjećati mir i blagoslov za svoj život. Tako nalazimo većinu ljudi koja se posvećuje obiteljskom životu, ima i osoba koje se ne žene niti idu u redovnički život, nego se posvećuju služenjem među ljudima živeći u beženstvu. Ali ima i onih koji osjećaju da su pozvani živjeti kao redovnici i redovnice ili kao svećenici.
Kada se govori o pozivu kako pristupamo tome, što osjećamo?

1) Koji su tzv. prvi znakovi:
Postoje mnogi načini za otkriti da li nas Bog zove. Najčešći znakovi mogu biti:
    Želimo ostvariti nešto važno u svome životu za sebe i za druge;
    Primjećujemo u svojoj nutrini da Bog od nas traži nešto više;
    Osjećamo veliku suosjećajnost kada oko sebe vidimo ljude koji pate i traže pomoć;
    Tzv. obični, normalni život koji sada živimo, možda nam se sviđa, no ipak u dubini sebe osjećamo da nešto nedostaje.

2) Treba biti iskren prema samome sebi i prema Bogu. Zbog čega?
    Zato jer samo mi, ja trebam(o) odgovoriti Bogu
    Treba se biti iskren zato jer su mnoge mlade osobe koje se boje duhovnoga zvanja i rađe se skrivaju preko tisuću razloga da se ne odazovu;
    Šteta je misliti ili promatrati poziv od Boga kao nešto što ne čini sretnim.

3) Trebamo imati neke kvalitete:
    Ako nas dobri Bog zove, darovat će nam sasvim sigurno i sve ono potrebno za postati posvećena osoba. Tu je uvijek važno duhovno vodstvo preko kojega se može pomoći, no s druge strane treba znati da se kvalitete razvijaju s vremenom kako se dublje živi poslanje. Smisao duhovnoga vodstva je pomoći osobi da otkrije što zapravo Bog želi od nje, a ne da se npr. uvjerava osoba da ima zvanje.

4) Sve ovo rečeno vodi do zaključka da je poziv PROCES:
    Poziv je dakle proces kako i sve drugo. Kao kada je djevojka zaljubljena u nekoga mladića, ona i mladić rastu u ljubavi, međusobnim upoznavanjem, odricanjem, razumijevanjem itd; U pozivu je uvijek bitno sjetiti se da se Bog skriva kada zove, jer u nama ostavlja mjesta za slobodan izbor (jer inače to ne bi bio odgovor iz ljubavi). Zato je bitno biti odlučan i s vjerom tražiti Boga kroz molitvu, sakramente, duhovne obnove i duhovno vodstvo.

TREBAŠ POMOĆ, ŽELIŠ JOŠ NEKE ODGOVORE! PIŠI NAM...

s. Gabrijela Hrgić, Zenica, BiH (gabrijela.hrgic/et/gmail.com)

s. Cecilija Kolarić, Zagreb - Varaždin (cecilija.k/et/ursulinke.hr)

s. Suzana Crnčec, Novi Zagreb-Utrina-DUgave (suzana/et/ursulinke.hr)

s. Damjana Mihaela Barbarić, Varaždin (damjana/et/ursulinke.hr)

Dani različivanja o životnom pozivu za djevojke od 18 do 33 godina u Varaždinu, prema dogovoru, javiti se