Kad svim srcem Boga voliš
I kad mu se puno moliš
Kao sveta Uršula snage imaš
Pa mnoge milosti od Njega primaš.
Ničega te više strah nije
Znaš: Bog dobri nad tobom bdije
Odvažiš se na daleke pute
I nepoznatog broja rute.
Hodaš, kročiš, naprijed te tjera
Samo jedna tvojeg srca želja
Da Boga ljubiš do kraja života
I da te ništa
u tome na putu ne smota.
I sveta Uršula tako je htjela
Za Boga činiti dobra djela
Pokazati svima kako se živi za Krista
Da i naša duša u raju s njime blista!
Hvala ti (sveta) Uršulo za tvoj primjer sjajni
Daj da i mi u ljubavi budemo trajni
Vjera u Boga da nam bude snaga
I da nas u svemu vodi Kristova ljubav blaga.
(autor: Paula Barbarić)
Povijesni dokazi njezina postojanja gube se u noći vjekova, ali nam se zato nameću brojne legende koje su primorale povjesničare da posumnjaju ne samo u njezino ime i u biografske podatke koji se izravno tiču nje same, nego uopće i u njezino postojanje.
Pa ipak, već od Srednjeg vijeka postojao je tzv. Klemacijev (Clematius) natpis uklesan u kamen koji je kasnije ugrađen u crkvu sv. Uršule u Kölnu. Smisao mu je ovaj:»POTAKNUT U NEKOLIKO NAVRATA SJAJNIM BOŽANSKIM VIĐENJIMA I VELIČANSTVENOM MOĆU MUČENIŠTVA NEBESKIH DJEVICA, CLEMATIUS, UZORNI MUŽ (DOŠAO) S ISTOKA, NA SVOJ JE TROŠAK PONOVNO OD TEMELJA SAZDAO OVU BAZILIKU NA SVOM VLASTITOM POSJEDU DA TAKO ISPUNI NAČINJENI ZAVJET.«
Slijedi zaklinjanje protiv svakoga tko bi na tom mjestu, gdje su djevice prolile svoju krv, pokopao drugo tijelo osim tijela djevice.
Natpis nosi vrlo potanke oznake čistog i tvrdog antiknog stila kao i nekoliko pravopisnih osobitosti . Po svemu sudeći, taj natpis, epitaf, datira između 350. i 450. godine. U to vrijeme sv. Uršula i družice još nisu bile toliko poznate, pa se ni legende još nisu razvile. Klemacij se morao osloniti na dosta svježu tradiciju koja se nadovezivala na stvarne događaje što još nisu bili izbrisani iz sjećanja ljudi.
Samo mjesto bazilike sv. Uršule u Kölnu uvijek je bilo smatrano mjestom ukopa mučenica ili barem mjestom njihova trpljenja. A bombardiranje za vrijeme Drugog svjetskog rata bilo je djelotvoran i nepobitan povod za arheološka istraživanja. Arheolozi su, potaknuti stanjem crkve i potrebnim radovima oko njezina obnavljanja, te vođeni Klemacijevim natpisom, započeli s iskapanjima u dubinu.
I tako su pod samom apsidom bazilike postupno otkrivali ostatke zida romanskog stila i temeljne zidove koji sežu u 10. stoljeće, a još ispod njih naišli su na temelje Klemacijeve bazilike, i konačno, tragove zdanja građenog očito prije 350. godine.
Taj najniži sloj predstavlja ruševine prvotne crkve izgrađene na mjestu starog rimskog groblja.
Koristeći zakon koji je zabranjivao oskvrnuće grobova, »violatio sepulchri«, kršćani su svoje mučenike pokapali na javnim grobljima na kojima su, čim je to bilo omogućeno, rado podizali kultna mjesta . Tako su učinili i u Kölnu. No 355. godine Franci su opustošili grad, a na odlasku razorili su i crkvu mučenica. Upravo je tu crkvu na svoj trošak obnovio spomenuti Klemacij, kao drugotnu crkvu na čast mučenica.
No tek među ruševinama lađe kasnijeg postanka, one iz 10. stoljeća, otkrili su grob-moćnik s jedanaest grobnih mjesta (»loculi«), koja su vjerojatno sadržavala relikvije nakon ekshumacije. Tako možemo biti sigurni u nutarnju vjerodostojnost povijesnog dokaza pruženog tim Klemacijevim natpisom. Taj natpis istodobno opravdava Atilu i njegove Hune koje su stoljećima optuživali zbog zločina počinjena nad kelnskim djevicama. U vrijeme kad je Atila pustošio galske gradove, i kad je 451. godine bio poražen na Katalonskim poljima, u Kölnu je već bila podignuta i druga bazilika na čast mučenica.
Kojih mučenica? Za sada mučenica bez imena, bez broja, bez povijesti, a ipak tako nevjerojatno istinitih i stvarnih u svom samopredanju do žrtve paljenice. Wandelbert de Prün u svom martirologiju u stihovima, napisanom 848. godine , prvi spominje tisuće mučenica kojima poklanja hvalospjev od četiri stiha, a ta nam duljina u tolikom nabrajanju svetaca pokazuje da mu je do njih mnogo stalo:
»Tad na obalama Rajne u Agripinu gradu zasjaše brojni trofeji
podignuti Kristu od strane djevičanskih četa,
kojih je nekoć slavne tisuće žrtvovao
bezbožni bijes sa svetim voditeljicama.«
Nekoć u davno doba na britanskom otoku kralj i kraljica očekivali su dijete. Nadali su se sinu, no Bog im poklonio kćerku, koja je imala odvažnu hrabru dušu. Bog, koji imenom poziva sve koje je predodredio, nadahnuo je te dobre kršćanske roditelje da joj dadu ime Uršula, jer kao što je David ugušio medvjeda, i to će dijete jednog dana ugušiti Đavla .
Odgojena već prema svom staležu, a ipak srcem odijeljena od svjetskoga blaga, u želji za nebeskim zarukama, ona je danonoćno razmišljala o božanskom zakonu. (Dovde je uglavnom stereotipni profil).
No božanski ju je umjetnik već izabrao za dragulj svoje Crkve. Ona je čula njegov glas: »Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni; zaželje Kralj ljepotu tvoju« (Ps 45).
Zaprosio ju je sin jedinac barbarskog poganskog kralja, koji je sebi podložio brojne narode. Ponudio joj je bogate darove, obećao joj gradove i sela, brodovlje i kraljevsku krunu, ali i strašne kazne ako ga odbije. Kralj, njezin otac, bio je na velikoj muci, razapet između dužnosti prema državi i ljubavi prema Bogu kojemu se njegova kći pripadala. Gledao je pokolj, obeščašćenja, razaranja. I Uršula je shvatila. I tada se, kao nekoć Judita i Estera, koje su htjele osloboditi svoju zemlju, i ona dade na molitvu i post. Te je noći sagledala svoju budućnost, i pratnju svojih družica i palmu mučeništva.
U cik zore dođe sva radosna ocu i stade ga blago miriti: »Smiri se u Gospodinu koji ne ostavlja pravednika u dugom nemiru… Znaj da se glas božanskog Tješitelja obratio k meni, svojoj nevrijednoj službenici. Dao mi je razumjeti da ne odbijem svoga prosca, ali da se ne bojim za svoje djevičanstvo kojim sam zaogrnuta.« I sada Uršula postavlja uvjete svog pristanka: neka joj otac i prosac dadu deset družica, a svakoj po još tisuću drugih i još jedanaest lađa, te razdoblje od tri godine da posvete svoje djevičanstvo. Tome je i otac dodao dva uvjeta: neka se budući zaručnik pokrsti i neka u te tri godine živi kršćanskim životom.
»Na meni se ispunja nepromjenjiva Božja odluka, i nitko ju ne može okrenuti!« poviče Uršula.
Uvjeti su prihvaćeni, otac i zaručnik sakupljaju po svojim kraljevstvima djevice za tu »novu vojsku« i daju im bogate ukrase, dok je čitav narod zaokupljen gradnjom i ukrašavanjem lađa s trorednim veslima, te je sve odjekivalo glasom i radom brojnih obrtnika.
Uskoro započe velika avantura djevica. Lađe troveslarke primiše tu novu vojsku sazdanu uglavnom od poganskih djevojaka, koje su htjele upoznati otajstvo koje ih je okruživalo. Uršula im je kraljica. Pinoza, kći vrhovnog generala, prati ju izbliza »Quasi magistra virginalis militiae«, kao »učiteljica djevičanske vojske«. Okružena tom djevičanskom četom, blažena Uršula radosna lica i još radosnija srca uzdaje prvo hvalu Bogu, a zatim, kao što to čine ratni drugovi, otkriva družicama svoju tajnu. Poče ih blago poučavati kako će odgovoriti na Božju ljubav, te ih stade bodriti na ljubav i odvažnost. Željno su je slušale uzdižući k nebu i ruke i srce kao da polažu Kristu vojnu prisegu. Obećaše vjernost svim dužnostima vjere, međusobno se poletno bodreći, dok ne postadoše »cor unum et anima una«, »jedno srce i jedna duša« . Zahvaćene nebeskom radošću, kojom je bio opojen njihov duh, više nisu marile za svijet i njegovu slavu, koja je za njih gubila svaki čar.
Tako se na toj lađi, u idealnom prostoru između dva beskraja neba i mora, u oduševljenom zanosu radosti života i mladenačke smjelosti, zbila preobrazba tih mladih barbarki u kršćanke, a istodobno se dovršila i njihova priprava za mučeništvo.
Na taj su način, »cum multa jucunditate«, »u velikom zanosu«, tijekom te tri godine slavile svoju predigru mučeništva. Nalazimo se u punom Srednjem vijeku, a kako smo daleko od one vrste svetosti pune strogosti, oštrine i sivila! A istodobno, kolike li odijeljenosti od svijeta, kakve li izdržljivosti u naporima, kakvog li odlučnog izbora žrtve!
Približava se dan zaruka. Iako se Uršula pouzdala u riječi proroštva, bojeći se vlastite slabosti, preporučuje svojim djevičanskim sestrama koje je odgojila riječju i primjerom, da još jače zaklinju božansko milosrđe da ne izgube djevičanstvo, koje su tako odlučno čuvale za svoga nebeskog Kralja. Zbor djevica vapi Bogu suzama i molitvom da očuva djevičanstvo svake pojedine kao i njihove kraljice.
Uzdiže se oluja koja odbacuje lađu daleko od Britanije, sve do Tiela . Tada ta žena i vođa takva pothvata zapjeva svom zaručniku svadbenu pjesmu. Pjesmu »non clamoroso strepitu, sed paricordo concentu« – »ne silnom jačinom glasova, već u skladnom jedinstvu srdaca«, koja se kao ugodni miris uzdizala do Gospodina nad vojskama.
Sutradan su se družice opskrbile svim što im je bilo potrebno za daljnje putovanje, a zatim su veslajući stigle u Köln. Te noći evo nove poruke: »Idi u Rim sa svom svojom pratnjom, a zatim se vrati ovamo za mučeništvo. Ovdje ćete primiti vijenac pravde, jer ćete svjedočiti za Boga… Ovdje ćete ostaviti svoja raspadljiva tijela da biste u slavi mučeništva stigle na nebeski pir.«
Uršula ponovno sabire svoju djevičansku četu. Na tu vijest, »Cummunis exsultatio facta est, immolatisque laudum hostiis, unanimi deliberatione« – »nastade veliko klicanje, te, prinijevši žrtve hvale, jednodušno donesoše odluku da krenu na put« . Lađama stigoše do Bazela, a onda pješice do Rima (Vidi se da autor te pasije nije nikada prešao Alpe!). U Rimu ostadoše nekoliko dana te posjetiše crkve i grobove Svetih, preporučivši Bogu svoje duše. Svoje su obraze resile suzama da budu dostojne Božjeg pogleda. Odavde se opet pješice vratiše u Bazel, a onda lađama do Kölna. Tu ih dočekaše Huni. Oni se uz divlje poklike baciše na djevice, te tako neljudskim srcem pobiše tu nedužnu četu.
O kakvog li radosnog blagdana danas u nebu, završava legenda, i kako ih dočekaše nebeski građani! Kakva li veselja za apostole! Kakva li zajedničkog slavlja za mučenice i svete djevice, koje su se obradovale jer im se povećao broj!
U svakom slučaju, iz svega ovoga možemo s pravom zaključiti:
- djevice su bile stvarno mučene u Kölnu između 3. i 4. stoljeća,
- neposredno nakon toga postale su predmet štovanja,
- njihov se kult nastavio unatoč barbarskih provala,
- njihov broj, imena i okolnosti mučenja ne nalazimo u dokumentima povijesne vrijednosti
- njihov se blagdan slavi 21. listopada sve do danas.
Zašto je ipak Anđela izabrala svetu Uršulu za zaštitnicu?
Možda je na taj izbor djelovala i sklonost temperamenta, ali u njemu se nadasve otkriva sličnost poziva i poruke, odakle proizlazi sva bogata i plodna duhovnost u zamršenim životnim problemima.
Anđela je otvorena za dijalog, za srdačne odnose. Dosta nam je sjetiti se njezinih prijatelja Božanske ljubavi, njezinog socijalnog i apostolskog djela . Kad bismo joj oduzeli kćeri, tada ni ona kao ni sv. Uršula ne bi više imale razlog opstanka.
Kraljevsko dostojanstvo djevica: Po zarukama s Kristom Uršula dijeli s Katarinom Aleksandrijskom kraljevsko dostojanstvo. Koliko li će puta Anđela podsjetiti na zaručnički vez uspostavljen između duše i Krista: »…živite kako se traži od pravih zaručnica Svevišnjega.« Nema tu ničeg romantičnog, jer taj poziv uključuje sudioništvo u Kristovoj sudbini i u otkupiteljskom poslanju. »Izabrane ste da budete prave i netaknute zaručnice Sina Božjega.« Dakle, bez kompromisa! Sveta Anđela ne poznaje avanturu afektivne integracije; računajmo s tim da je naš Bog ljubomoran! To je dostojanstvo zaručnice novo i divno. Ono uključuje čitav mistični put teologalnog života koji vodi u prisnost s Bogom, traži prihvaćanje njegovih interesa i želju da nam sve bude s njime zajedničko: »Isus Krist im bio jedino blago.«
Mučeništvo, prvi stupanj vazmenog otajstva: Tu cjelokupnu posvetu moramo braniti pa i uz cijenu mučeništva, po uzoru na sv. Uršulu. I samo apostolsko djelovanje, ukoliko je povezano s djelom otkupljenja, trebalo bi nas voditi prema žrtvi. Morali bismo dnevno priznavati s Anđelom: »Jao, sve do sada nisam prolila ni kapljicu svoje krvi iz ljubavi prema tebi.«
Odvažnost: Uršula se ne žaca ostvariti ono što Bog od nje zahtijeva, ma kako da joj se činio veličanstven njegov plan i nepoznat put koji treba prevaliti i teško hodočašće koje ima poduzeti. I Anđela je bila smjela u svom svakodnevnom životu (putovanja, hodočašća), ali je bila još odvažnija u ostvarivanju od Boga joj povjerena poslanja. Kako smo vidjeli, njezino stvaralaštvo pobjeđuje i sustave. Tumačeći javno mnijenje Brescie, Cozzano će uskliknuti: »Postaviti djevice usred svijeta: evo nečega što se ni jedan utemeljitelj nije nikada usudio učiniti!«
Vjera i pouzdanje u poziv: »Na meni se ispunja nepromjenljiva odluka Božja, i nitko je ne može okrenuti«, izjavljuje Uršula. Ta sam ju je Bog izabrao i zacrtao joj put. Potrebno je znati uklopiti se u Božji plan i igrati ulogu koju nam povjerava. Anđela koja je pozorno osluškivala Duha, može kazati: »Bog je htio… poslužiti se sa mnom kao svojim sredstvom…« »Ako je on zasadio Družbu, tko će ju moći iščupati? Vjerujte u to, ne sumnjajte. Imajte čvrstu vjeru da će tako biti. Ja znam što govorim.«
Apostolsko poslanje: Jedanaest tisuća djevica koje legenda pripisuje Uršuli o tome dosta govori. I čitav Anđelin život i djelo govore o njezinu apostolskom poletu. Ona »evangelizira« ženu svog vremena, ženu neuku i poniženu, donoseći joj radosnu vijest Božje ljubavi i njezina krsnog dostojanstva. A zatim joj predlaže još nešto uzvišenije: dragovoljno izabranu posvetu. Svaki napor pa i prihodi moraju poslužiti širenju te duhovne poruke.
Cor unum: Jedanaest tisuća djevica upravo karizmatska činjenica – doživljava najuzvišenije zajedništvo: »jedno srce i jedna duša« na pomolu bliskog mučeništva »nastalo je zajedničko klicanje« , te one »jednodušno donesoše odluku« , a pjesma odjeknu »u skladnom jedinstvu srdaca« .
Radost: Legenda odiše radošću. I to je jedan od vidova tipično meričijanske baštine koju smo naslijedili. Anđela traži da djevica stupi u Družbu radosno, da u svom djevičanstvu bude radosna i da zna da Bog od nje traži samo radost. Uršulinka koju ne obilježava radost još nije prožeta vjerodostojnom duhovnošću svoje Majke. Radost i polet koji napose pomažu u nadvladavanju teškoća u upravi, radost i polet koji nalaze potvrdu u eshatološkoj perspektivi, radost neba, slavlje apostola i mučenika koji dolaze ususret uršulinki , kao da nalaze odjek u 5. spomenu: »Koliko moraju klicati i radovati se jer je u nebu svima, svakoj pojedinoj, pripravljena nova kruna slave i veselja.«
Oznaka eklezijalnosti, crkvenosti: Pasija 'Za kraljevanja Gospodnjeg' posvećuje tek nekoliko suhih redova Uršulinu putu u Rim. Njezin autor nije znao rekonstruirati duhovno ozračje tog hodočašća. No Anđela je išla u Rim i vidjela je Papu. Živjela je u vrijeme kada su Crkvu osporavali. Njezin 7. spomen nevjerojatno je aktualan: potrebno je čuvati se posvjetovnjačenja (misli na loše redovnike), čuvati se zaraze svjetskog duha i osipanja moralnih i vjerskih vrijednosti. Tu je čvrsta i korjenita: »Držite se starog puta i običaja Crkve…, ali vodite n o v i život… Pustite druga mišljenja koja sada iskrsavaju i još će iskrsnuti neka idu, jer vas se ne tiču. No molite i potičite druge da mole da Bog ne napusti svoju Crkvu, nego da ju obnovi kako mu se svidi…«
Spomen sv. Uršule i družica bio je obilježen 21. listopada. Crkva, samostan i kaptol, što su postojali već u 9. stoljeću, nosili su naziv »Svetih Djevica« (Sanctarum Virginum, ad Sanctas Virgines…).
Počam od 9. stoljeća, martirologiji, kalendari i litanije govore o posebnom štovanju za Köln, a to se štovanje čas odnosi na bezimene djevice, čas opet na jedanaest djevica, kojih su se imena tek počela javljati. Broj im se katkada penjao i do jedanaest tisuća. Reklo bi se da se javila potreba ozbiljiti predmet štovanja, nakon što je za barbarskih navala dosta dugi prekid izbrisao tragove njihova istinskog identiteta.
Govor na rođendan jedanaest tisuća Svetih Djevica , koji je u 10. stoljeću održao bezimeni panegiričar (hvalitelj), daje naslutiti da su pale u zaborav, te njegov autor želi da neki pisac uzme konačno u ruke pero i opjeva povijest tih jedanaest tisuća Djevica.
U međuvremenu pridavana su im imena, i to rimska, česta u 4. i 5. stoljeću: Marta, Saula, Britula, Gregorija, Sabacija, Paladija, Pinoza (ili Vinosa), Uršula, Sencija, Saturnina, Saturija… Stoga bi bilo nezgodno da se u punom Srednjem vijeku Sveticama koje su stjecale veliku popularnost ne dadu franačka imena. Možda su im posuđena i s grobnog kamenja starog rimskog groblja, ili su posve izmišljena ne obazirući se na povijesnu dosljednost koja je, uostalom, u to vrijeme bila još nepoznata. A možda su im imena predana i tradicijom. Ne postoji ništa što bi nam pomoglo kritički odgovoriti na ta pitanja.
Molitva časoslova
SV. URŠULA I DRUŽICE, DJEVICE I MUČENICE
21. listopada
Blagdan
Između III. i IV. stoljeća podnijela je četa djevica mučeničku smrt blizu mjesta Colonia Agrippina (Köln), kako to svjedoče vjerodostojna arheološka otkrića. Iako su posvuda harali barbari, njihovo se štovanje ubrzo raširilo po svoj Europi. Jednoj od tih djevica dano je ime Uršula, vjerojatno kao simbol kršćanske srčanosti i snage u mučeništvu.
Kao na Zajedničkom slavlju mučenika, 1321.
Služba čitanja
HIMAN
Zdravo, četo blaženica,
kao zvijezde blistate
sjajnim kraljicama slične,
nježne k'o golubice,
divan ures Zaručniku,
mirisavi ljiljani.
Svečan dan dok svetkujemo
vaše slavne pobjede,
neka osjete svi vjerni
da im vaše molitve
prinos vašem Zaručniku
čine drag i ugodan.
U blaženom svjetlu sada
znate naše potrebe,
pa nam milosnoga ulja
jadnima isprosite,
da nam nakon zemnih jada
vječno svjetlo zasjaji.
Stvoritelju svijeta svega,
tebi, Sine Djevičin,
sedmoliki Duše Sveti,
jednak Bog obojici,
neka ti je za sve dare
vječna slava, hvala, čast. Amen.
Ili po volji, jedna od pjesama sv. Uršuli
Ant. 1. Časnog li boja djevica, koje su radi Krista podnijele na svom tijelu strašne muke i zaslužile neraspadljiv vijenac vječne slave.
Psalmi kao na Zajedničkom slavlju više mučenika, 1322.
Ant. 2. Pile su čašu Gospodnju i s njim ušle na svadbu.
Ant. 3. To su one koje su došle iz velike nevolje i oprale svoje haljine u Jaganjčevoj krvi.
R. Naša se duša Gospodinu nada.
O. On je pomoć i zaštita naša.
PRVO ČITANJE, 1324.
OTPJEV Usp. Gal 6,14; Fil 1,29
R. Mi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojem je spas, život i uskrsnuće naše. * Po kojem mi smo spašeni i oslobođeni.
O. Vama je dano ne samo da vjerujete u Krista, nego da i trpite za njega. * Po kojem.
DRUGO ČITANJE
Anđela i sveta Uršula
(MTS, Angele Merici, Contribution pour une biographie, p. 236-238.)
Postati u nebu slavne kraljice
Dok je Ivan Merici čitao u obitelji «Živote svetaca», koje je Anđela slušala kao dijete s velikim zanimanjem i kasnije o njima razmišljala, čini se da su najveće zanimanje pobudile sv. Katarina Aleksandrijska i Uršula sa svojim družicama. Uršulino kraljevsko dostojanstvo, njezina odvažnost da se suoči s nepoznatim da ostvari Božji naum, njezino hodočašće u Rim, titranje radosti prisutno u opisivanju svih njezinih dogodovština, obrana djevičanstva koja je išla do mučeništva, a možda najviše poslanje da bude vođa te vojske od jedanaest tisuća djevica, morali su naići na dubok odjek i prisno suzvučje u Anđelinoj duši. Ne bismo li mogli reći da je ona iz te legende poprimila izvjesne duhovne stavove? I tako je to Uršulino kraljevsko dostojanstvo našlo odjeka u djevičanstvu djevica Družbe, koje su pozvane na kraljevske zaruke s Božjim Sinom i koje su određene da jednom postanu «u nebu slavne kraljice». A možda je Anđela u toj djevojci, koja sa svojom brojnom svitom prkosi pučini i koja se sučeljava s nesigurnošću dugoga puta idući u Rim, vidjela samu sebe kao putnicu. Anđelina odvažnost i svijest da je zaogrnuta poslanjem primljenim odozgor susret će se u utemeljenju Družbe sv. Uršule, jednako kao što je ista odvažnost i ista svijest navela sv. Uršulu da okupi oko sebe tisuće djevica da od njih načini Kristove zaručnice. Isto duhovno majčinstvo privlači Anđelu prema tom «kapetanu» djevica. Sa svoje pak strane, tih jedanaest tisuća djevica žive najzanosnije iskustvo zajedništva.
Radost i zanos koji su često prisutni u legendi karakteriziraju također meričijansku duhovnost. Zemaljska avantura tih jedanaest tisuća djevica završava radošću neba. Sv. će Anđela izdiktirati u V. spomenu: «Koliko moraju klicati i radovati se jer je u nebu svima, svakoj pojedinoj, pripravljena nova kruna slave i veselja!» (V. spomen, 25). A u Zadnjem spomenu piše: «Bit će vam sklona Majka Božja, apostoli, svi sveci i svetice, anđeli i konačno cijelo nebo i sve stvoreno.» (Zadnji spomen, 4-8) A u Uvodu Pravila piše: «...nastojmo se ponašati tako odvažno da se (...) uzmognemo slavno vratiti u domovinu, gdje će nam svi, na nebu i na zemlji, prirediti veliku slavu i pobjedničko klicanje.» (Uvod u Pravilo, 30-31).
Ili:
DRUGO ČITANJE
Iz propovijedi Josepha Teuschea o sv. Uršuli
(Iz propovijedi Josepha Teuschea o sv. Uršuli 1976, iz njemačkog Časoslova)
Krv mučenika sjeme je novih kršćana
U posljednjoj knjizi Svetoga pisma, u Otkrivenju, sv. Ivan piše: «Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! Stoje pred prijestoljem i pred Jaganjcem odjeveni u bijele haljine: palme im u rukama.» (Otk 7,9). Ti u bijelim haljinama jesu mučenici iz svih naroda i svih stoljeća. Gledamo li to veliko mnoštvo koje nitko ne može izbrojiti, moramo priznati da su mučenici našega stoljeća brojniji od mučenika svih ostalih stoljeća zajedno. Mi smo Crkva mučenika i Crkva priznavalaca. Vjera se širi navješćivanjem po Kristovu primjeru i po njegovu nalogu. No, vjerovjesnici su dostojni samo po djelima ljubavi: «Gledajte kako se ljube!» ili: «Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.» (Dj 2,47). Navješćivanje je posebno dostojno po mučeništvu. Ako netko stavlja na kocku slobodu i život, posjed i dobra, čak i sreću vlastite obitelji, dokazuje da je doista uzeo za ozbiljno ono što navješćuje. Tako se već u ranom kršćanstvu ostvarila riječ: «Krv mučenika sjeme je novih kršćana.» Do godine 313. neprestano se odvijao progon za progonom, a da im se nije mogao nazrijeti kraj. Kada je 313. nadošla vanjska sloboda, Rimsko je carstvo već imalo razvijeno državno uređenje, posebno u gradovima. Novonadošli narodi, Germani i Slaveni, postaju kršćani. Tako su postavljeni temelji kršćanskom Zapadu i kršćanskom Srednjem vijeku. I svi se mi klanjamo pred tolikim mučenicima Rimskog carstva.
Vjernici mogu biti ubijeni, ali vjera ne! Štoviše: «Krv mučenika sjeme je novih kršćana.» I kada mi sada slavimo blagdan sv. Uršule i njezinih družica, sjedinjeni smo s tim velikim bogoslužjem koje na nebu s korovima anđela slave zborovi mučenika, a s njima odjekuje hvalom cijela zemlja i more sa svim što je u njemu. Zahvaljujemo Gospodinu Bogu što je stvorio korove anđela i po svom Duhu sazdao zborove mučenika i svetih. Molimo ga da u nama ostane djelotvoran taj isti Duh hrabrog naviještanja, Duh djelotvorne ljubavi i Duh spremnosti na svaku žrtvu.
Ili:
DRUGO ČITANJE
Iz kölnskog brevijara 1521.
Služite besprijekorno svome nebeskom Kralju
Poučena od Boga o mučeništvu, sv. je Uršula stavila sve svoje povjerenje u riječ božanskog obećanja, premda je ipak osjetila ljudsku slabost i strah. Ona je već svoje družice poučavala riječima i kršćanskim primjerom i sve opominjala na budnost i molitvu. Tako pritiješnjena u toj tjeskobnoj situaciji, pokucale su na vrata božanskog smilovanja. Znaju da nikad ne smiju izgubiti svoju čistoću i svoje djevičanstvo, jer je ono znak besprijekornog služenja i nepodijeljenog pripadanja njihovu nebeskom Kralju. Tim je riječima Uršula poticala one koje su se već spremale na mučeništvo. Te, od Boga hvalevrijedne djevice, udarile su u plač. Iz svega srca i u žaru Duha Svetoga počele su dozivati božansku pomoć: neka Bog svakoj pojedinoj, a posebno njihovoj Kraljici, sačuva djevičanstvo! Dobri je Bog uvijek blizu onima koji ga prizivaju. Poslao je zato vjetar iz svojih spremišta koji je lađe tako zanosio da su za dan i noć sretnog putovanja stigle do luke koja se zove Tyele. Ni brodovlje, ni družba djevica ne pretrpješe nikakvu štetu. Izišle su na obalu koja im je bila cilj. Gospođa Uršula, koja im je bila voditeljica, sličila je proročici Mirjam dok je narod predvodila kroz Crveno more ispred faraonovih četa. Sve su pjevale svome nebeskom Zaručniku dužnu svadbenu pjesmu hvale. Družba djevica složila se, ne toliko u glasnom zazivanju, koliko u skladu srdaca i pohvalne pjesme Mojsijeve sestre. I ta je pjesma odjekivala do Gospodina nad Vojskama kao himan ljubavi.
Tu su prenoćile. Sljedeći dan kupile su na tržnici što im je bilo potrebno. Tada su se ukrcale na lađe i podigle sidra. Veslale su protiv struje valova i tako stigle do slavnoga grada Kölna, gdje još i danas njihova tjelesa počivaju u miru. Izašle su na kopno. Nakon večere svladao ih je san od premorenosti, zbog tog Bogu ugodnog pothvata. Sveta djevica Uršula svidjela se Bogu svjedočanstvom anđeoske čistoće. Stoga je imala snoviđenje anđela, punog svjetla i veličanstvenosti. Anđeo joj je rekao: «Znaj, kćeri, ono što si tako žarko željela, postići ćeš uz Božju pomoć i zaštitu s tom dragom družbom svojih sestara. Stići ćeš do Rima. Broj tvojih družica neće se umanjiti, a ono svečano obećanje mučeništva svakako će ti se ispuniti. No Bog vam je upravo ovdje odredio počinak za vjekove. Ovdje ćete počivati u miru.»
OTPJEV usp. Otk 7,14-15
R. Ovo su one što dođoše iz nevolje velike. * One su oprale haljine svoje i ubijelile ih u krvi Jaganjčevoj.
O. Zato stoje pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u hramu njegovu. * One su.
HIMAN Tebe Boga hvalimo, 424.
Molitva kao na Jutarnjoj.
Jutarnja
HIMAN Zdravo četo blaženica, kao u Službi čitanja.
Ant. 1. Mnoge vode nisu mogle ugasiti ljubavi.
Psalmi i hvalospjev kao u nedjelju I. tjedna, 450.
Ant. 2. Blagoslivljajte Gospodina, hvalite i uzvisujte ga dovijeka.
Ant. 3. Povucite nas i trčat ćemo za mirisom vaših pomasti.
KRATKO ČITANJE Rim 8,35. 37-39
Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.
KRATKI OTPJEV
R. Mučenice svoju dragocjenu krv proliše za Gospodina; Krista su ljubile u svom životu, u svojoj smrti su ga nasljedovale. * I zato su zaslužile slavodobitni vijenac. Mučenice svoju.
O. U njima je bio jedan duh i jedna vjera. * I zato su zaslužile slavodobitni vijenac. Slava Ocu. Mučenice svoju.
EVANĐEOSKI HVALOSPJEV
Ant. Uršula i njezine družice sjaju poput sunca u hramu Svevišnjega.
MOLBENICA, 1329.
MOLITVA
Bože, ti si sv. Uršuli i njezinim družicama dao milosne snage da hrabro pođu u mučeništvo. Njihovim zagovorom udijeli i nama milost da puni kršćanske radosti usred svih promjena ovoga života napredujemo u tvojoj ljubavi i postignemo gledanje tvoje ljepote. Po Gospodinu.
Ili:
Svemogući i vječni Bože, ti otkrivaš svoje veličanstvo u svojim svetima. Puni radosti slavimo blagdan sv. Uršule i njezinih družica, koje su svoj život prinijele za Krista. Daj i nama snage da ti ostanemo vjerni u vjeri. Po Gospodinu.
Ili:
Okrijepljeni snagom tvoje milosti, molimo te, svemogući Bože, da po primjeru sv. Uršule i njezinih družica naučimo iznad svega tražiti tebe i živjeti novim životom. Po Gospodinu.
Ili:
O velika naša zaštitnice, sv. Uršulo, radi slave koju uživaš na nebu i radi revnosti kojom si gorjela za spasenjem duša, molimo te, pomozi nam da velikodušno radimo oko svoga usavršavanja i oko spasenja bližnjega. Amen.
Srednji čas
KRATKO ČITANJE Rim 8, 16-18
Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama.
R. Naša se duša Gospodinu nada.
O. On je pomoć i zaštita naša.
Molitva kao na Jutarnjoj.
Večernja
HIMAN
Usta moja opjevajte
usred svjetla blažena
divne mučeničke palme
slavne borbe djevica
koje Jaganjčeva krv je
za žrtve posvetila.
Mudra Uršulina četa,
vijenac neba dostojan,
s posudom ulja nosi
zapaljene svjetiljke,
te u kolu svetih hrli
Zaručniku ususret.
Povezane kao sestre
duhom, srcem, željama,
sve su prolile krv svoju
za nebeskog Jaganjca
pa im duša istu sreću
rajskog mira uživa.
Bijesni divljaštvo barbara,
siječe nježne djevice,
kao što vuk gladan grabi
i ubija jaganjce,
ili lavica što bijesni
kad joj otmu laviće.
Ali što će zlobna sila
koja krvcu prolijeva,
što li oštar bodež može
protiv čistih srdaca,
kad im plamen muke daje
kao vatra zlatu sjaj
Tako rijeku sada pere
rijeka krvlju crvena,
al' se oružja ne boje
niti oštrih strjelica
one, kojih ljubav čista
samo Kristu pripada.
Presretnoga li dobitka
sveta smrt je donijela:
vječni dan u rajskoj slavi,
život vječnog blaženstva
i u kolu odabranih
slijedit' Božjeg Jaganjca.
O ti višnji, Stvorče svijeta,
i ti, Sine Djevičin,
Duše Sveti, koji sedam
darova nam donosiš,
daj da zagovorom svetih
vječno te uživamo. Amen.
Ili po volji jedna od pjesama sv. Uršuli
Ant. 1. Tjelesa su svetih sahranjena u miru, a imena njihova žive dovijeka.
Psalmi kao na Zajedničkom slavlju više mučenika, 1332.
Ant. 2. Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt svetih njegovih.
Ant. 3. Okružen si, Gospodine, svjetlom koje nikad ne zalazi, i tu si pripravio presjajna boravišta u kojima će otpočinuti duše svetih.
KRATKI OTPJEV
R. Sveti i pravedni * u Gospodinu se radujte. Sveti.
O. Bog vas izabra sebi za baštinu; * u Gospodinu se radujte. Slava Ocu. Sveti i pravedni.
EVANĐEOSKI HVALOSPJEV
Ant. Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko.
PROŠNJE, 1335.
Molitva kao na Jutarnjoj.
VLASTITI LITURGIJSKI TEKSTOVI odobreni za Rimsku uniju Reda sv. Uršule i Meričijanske ustanove
II. dopunjeno izdanje, Zagreb, 2005.
Latinsko izdanje: Rimska unija Reda sv. Uršule
I – 00162 – Via Nomentana, 236
Rim, 1978.
Odobrenje:Ured Sv. zbora za bogoštovlje
Rim, 21. siječnja 1978., te 30. siječnja 1981.
S latinskog prevela:s. Ancilla Presečki, OSU
Hrvatski prijevod odobren od Nadbiskupijskog duhovnog stola Zagreb, 31. 8. 1979.
Broj 2009/79.
Imprimatur:Mijo Škvorc, generalni vikar
Prvo hrvatsko izdanje: Zagreb – Varaždin, 1979.
Tekstove za dopunjeno drugo izdanje s francuskog prevela:
s. Klaudija Đuran, OSU
Izdaje: Provincijalat Hrvatskih uršulinki
Odgovara: s. Elvira Krišto, OSU
provincijalna glavarica
Tehnička obrada: s. Damjana Barbarić, OSU
MISA
Ulazna pjesma: Otk 12, 11-12a
Oni pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. Zato, veselite se, nebesa i svi nebesnici!
Zborna
Bože, ti si sv. Uršuli i njezinim družicama dao milosne snage da hrabro pođu u mučeništvo. Njihovim zagovorom udijeli i nama milost da puni kršćanske radosti usred svih promjena ovoga života napredujemo u tvojoj ljubavi i postignemo gledanje tvoje ljepote. Po Gospodinu.
Ili:
Svemogući i vječni Bože, ti otkrivaš svoje veličanstvo u svojim svetima. Puni radosti slavimo blagdan sv. Uršule i njezinih družica, koje su svoj život prinijele za Krista. Daj i nama snage da ti ostanemo vjerni u vjeri. Po Gospodinu.
V. «Svetačka čitanja» str. 220.
1. ČITANJE: Otk 7, 9-17
Ovi dođoše iz nevolje velike.
PRIPJEVNI PSALAM: 116 (115) 12-17
Dragocjena je u očima Gospodnjim smrt pobožnika njegovih.
*****
Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje.
*****
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
*****
Gospodine, tvoj sam sluga,
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
*****
ALELUJA: Iv 8, 12
Aleluja!
Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.
EVANĐELJE: Iv 12, 24-36
Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.
Darovna
Prikazujemo ti, Gospodine, svoje prinose, i molimo te, udijeli nam žarku ljubav da ti poput svete Uršule i njezinih družica čista srca revno služimo, te dostojno slaveći ovu žrtvu tebi na čast, postignemo vječno spasenje. Po Kristu.
Pričesna pjesma: Mt 16,24
Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.
Popričesna
Okrijepljeni snagom ovog otajstva, molimo te, svemogući Bože, da po primjeru svete Uršule i njezinih družica naučimo iznad svega tražiti tebe i živjeti novim životom. Po Kristu.
VLASTITI LITURGIJSKI TEKSTOVI odobreni za Rimsku uniju Reda sv. Uršule i Meričijanske ustanove
II. dopunjeno izdanje, Zagreb, 2005.
Latinsko izdanje: Rimska unija Reda sv. Uršule
I – 00162 – Via Nomentana, 236
Rim, 1978.
Odobrenje:Ured Sv. zbora za bogoštovlje
Rim, 21. siječnja 1978., te 30. siječnja 1981.
S latinskog prevela:s. Ancilla Presečki, OSU
Hrvatski prijevod odobren od Nadbiskupijskog duhovnog stola Zagreb, 31. 8. 1979.
Broj 2009/79.
Imprimatur:Mijo Škvorc, generalni vikar
Prvo hrvatsko izdanje: Zagreb – Varaždin, 1979.
Tekstove za dopunjeno drugo izdanje s francuskog prevela:
s. Klaudija Đuran, OSU
Izdaje: Provincijalat Hrvatskih uršulinki
Odgovara: s. Elvira Krišto, OSU
provincijalna glavarica
Tehnička obrada: s. Damjana Barbarić, OSU
