VJEROVATI U MILOSRÄE
S posebnom radošÄ‡u odjekuje ovogodišnji vazmeni aleluja!
Na samu svetkovinu Božjeg MilosrÄ‘a dobit ćemo dva nova velika sveca, dva velika sveta oca, proroke naših dana, pastire po Božjem srcu, Ivana XXIII. i Ivana Pavla II.
Na neki naÄin i kao duhovna priprava za taj veliki dogaÄ‘aj oslonimo se kao ljubljeni uÄenici na rijeÄ Crkve, na rijeÄ iz enciklike svetog pape Ivana Pavla II. »Bogat milosrÄ‘em« .
Prigodna rijeÄ Crkve u sedmom broju ovog dokumenta sažima i obuhvaća sve u Äemu se nalazimo i u svojim dubinama osjećamo:
»Što nam, dakle, govori Kristov križ, koji je takoreći posljednja rijeÄ njegove poruke i njegova mesijanskog poslanja? Istina, on još nije posljednja rijeÄ Boga Saveza: ona će biti izreÄena tik u svanuće, kada najprije žene, a onda apostoli, došavši k grobu raspetog Krista, naÄ‘u ga prazna i po prvi puta Äuju poruku: »Uskrsnuo je«.
Oni će onda to ponavljati drugima i bit će svjedoci uskrsla Krista. Ipak, i u proslavi Sina Božjega i dalje će biti prisutan križ koji - putem Äitavog mesijanskog svjedoÄenja ÄŒovjeko-Boga koji je na njemu podnio smrt - govori i nikada neće prestati govoriti o Bogu-Ocu koji je uvijek vjeran svojoj vjeÄnoj ljubavi prema Äovjeku, jer je »tako ljubio svijet« - dakle, i Äovjeka u svijetu - »te je dao svog Sina JedinoroÄ‘enca, da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vjeÄni«.
Vjerovati u propetoga Sina znaÄi »vidjeti Oca«, znaÄi vjerovati da je ljubav prisutna u svijetu, i da je ta ljubav moćnija od svakolikog zla u koje je upleten Äovjek, ljudski rod i svijet.
I kao veliÄanstveni zakljuÄak dodajmo rijeÄi iz istog broja:
»Vjerovati u takvu ljubav znaÄi vjerovati u milosrÄ‘e.«
U zemlji velikim dijelom opterećenoj neimaštinom, ispunjenom molitvenim krikovima i vapajima, napuštenih, osamljenih i usamljenih, bolesnih i napuštenih, u bezdušnom svijetu gdje moćnici izruguju nositelje evanÄ‘elja i silovane žene šalju na parade, i u ovim nas danima drži rijeÄ svetog pape iz osmog broja istog dokumenta: »Križ je najdublje saginjanje božanstva nad Äovjekom i nad onim što Äovjek - osobito u teškim i bolnim trenucima naziva svojom nesretnom sudbinom. Križ je poput doticanja vjeÄne ljubavi najbolnijih rana zemaljskog Äovjekova bivovanja…«
Neka ove rijeÄi svakom budu melem i lijek da uistinu vazmeni poklik aleluja bude i naša životna istina!
(vlÄ. Zvonimir Badurina-Dudić)