Od prvog dana došašÄ‡a, pa sve do nedjelje Krštenja Gospodinova, dakle kroz cijeli Božićni liturgijski ciklus, oduševljava nas ljepota probrane Božje riječi i snaga liturgijskih, posebno misnih tekstova. Iz te nepresušne riznice, silnom snagom odjekuju i tekstovi svete mise koja se slavi 29. prosinca. Toliko aktualni, toliko svježi, pokazujući nadvremenost i nadiskazljivost te vječnu aktualnost Božjih poruka.

Od prvog dana došašÄ‡a, pa sve do nedjelje Krštenja Gospodinova, dakle kroz cijeli Božićni liturgijski ciklus, oduševljava nas ljepota probrane Božje riječi i snaga liturgijskih, posebno misnih tekstova. Iz te nepresušne riznice, silnom snagom odjekuju i tekstovi svete mise koja se slavi 29. prosinca. Toliko aktualni, toliko svježi, pokazujući nadvremenost i nadiskazljivost te vječnu aktualnost Božjih poruka.
Zborna molitva toga dana, petog u osmini Božića, svjedoči da je Bog dolaskom svoje svjetlosti raspršio tmine ovoga svijeta. Tih smo tami  svakodnevni svjedoci, one čovjeka zavode, tjeraju na odanost protu naravnim,  time i protu ljudskim i protu Božjim, svjetonazorima, dovode do čina i djela kojih se čovjek pri otvorenosti Svjetlu ne bi nikad prihvatio.
No prvo  misno čitanje ovoga dana iz pera svetog Ivana tvrdi da postoji čovjek koji ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči.
Oči zaslijepljene tamom! Koje li strašne zbilje!
Tama dolazi u mnogo pojavnih oblika.
Lažne duhovnosti, razarajuće ideologije, verbalni, psihički, fizički oblik nasilja, sve ono gdje nema izlaganja Božjem vedrom licu kojeg zaziva prekrasnim tekstom već spomenuta zborna molitva.
Pričesna molitva iz evanđelja po Luki govori o daru premilosrdnog srca Boga.
Zagledani u jaslice, Svetu Obitelj, milinu djetešca,čujemo otkucaje tog divnog, mekanog i nježnog srca koje želi i može primiti svakoga.
On voli i posljednje (pastire) i prve (kraljeve).
U njegovom društvu i životinjama je ugodno, i duhovna nebeska bića (anÄ‘eli) mu se raduju. Tim stvarnostima treba dati i dopustiti da nas pohode. Tama tada gubi svoju rušilačku i ubitačnu moć nad našim životima, nad našom poviješÄ‡u. Svjetlo Božje pobjeÄ‘uje!
Jer tama prolazi, svjetlost istinita već svijetli, kliče uzbibano prvo čitanje. To je povijesno iskustvo (kršÄ‡anskih) naraštaja prije nas. Tame u stotinama recepata progonile su one koji se Djetetovi. Pa ipak na kraju su sve poražene nepobjedivom snagom Ljubavi, milinom Onoga što (sve) predstavljaju jaslice.
Snaga malenosti Betlehema, tišina jaslica, neželjenost u raskošnim apartmanima moći (za njih ne bijaše mjesta u svratištu)…na uvijek koliko sigurni, toliko i otajstveni način, pobjeÄ‘uje silinu i grubost Heroda, buku umišljenih metropola i lažnog blještavila.
Gromko odzvanja ali šuplje ječi rekao bi Herman Melville. 
Otkupljenje nije welness, zbori duhovito i okrepljujuće duhovno u knjizi o djetinjstvu Isusovom papa Benedikt XVI; s Isusom naime, nema lažnih kupki koje nude toplice ovog svijeta.
Ista Zborna molitva vapi da dostojno slavimo uzvišeno roÄ‘enje Božjeg Sina. Dostojno slaviti znači ući u bar nešto od ove logike koje nam svete mise tiho i nenametljivo nude. Otvoriti nam se njihovim obzorima, zorama ovih nebosklona.
Valja nam, makar umornima i bolnima, ići putom kojim je on hodio iako znamo da će nam često mač probosti dušu, zašto to Gospodine dopuštaš? Da se razotkriju namisli mnogih srdaca! Onaj čije oči vide spasenje Božje, koga jači snaga Božjih otajstava kako veli popričesna molitva 29. prosinca kliče Gloria, slaveći Boga iako plaća veliku cijelu vjernosti, dobivajući za uzvrat, meÄ‘utim, samog Boga kako zamjećuje Darovna molitva istog dana. Sin Božji u njemu porodio se nam, odjekivalo u svim srcima!
(vlč. Zvonimir Badurina-Dudić)