Pred nama je Veliki tjedan. Zagledani smo srcem, umom i dušom u onoga koga smo pomogli probosti svojim svjesnim i slobodnim grijesima.
Najsnažnije sveto vrijeme naše svete vjere ove godine obilježeno je i išÄekivanjem skorih dogaÄ‘anja kanonizacije dvaju svetih papa.  U susretu sa starijim vjernicima slušam krasne uspomene na Ivana Dobrog.  Mi malo manje stari osjećamo kako se srce širi na sam spomen Ivana Pavla II. Bog je uistinu velik u svojima svetima!

Sva (ova) otajstva čitam i u prvoj, na neki način programatskoj enciklici Ivana Pavla II.  »Redemptor hominis«.
Naime u prvom broju u prvoj rečenici čitamo: »Otkupitelj čovjeka, Isus Krist, središte je svemira i povijesti.«  Naizgled banalna tvrdnja, izaziva pitanje je li On središte mog života, mog bića, mojih nastojanja? Koliko se ova riječ može uklopiti s različitim površnim, a i nekršÄ‡anskim duhovnostima kojima smo izloženi svaki dan?
U drugom broju sveti papa je rekao na neki način prve riječi svoga pontifikata:
»U vjeri poslušan Kristu, svome Gospodinu, pouzdavajući se u Majku Krista i Crkve, usprkos velikim teškoćama, prihvaćam.« – Koliko postaja križnog puta mogu ovdje otkriti?
U sedmom broju, sasvim prigodno za veliki tjedan, Sveti Otac nabraja kako nam sve progovara Isusov život:  njegova čovječnost, vjernost istini, ljubav koja sve obuhvaća, smrt na križu, neistraživa dubina njegove patnje i napuštenosti.
Dubine koje mogu dotaknuti samo sveci! 
Znamo da na Veliki petak počinje devetnica Božjem MilosrÄ‘u. Naravno, ne slučajno, i beatifikacija i njegova kanonizacija jesu i bit će na svetkovinu Božjeg MilosrÄ‘a. Veliki čovjek MilosrÄ‘a i poznavatelj osobe sv. Faustine piše u devetom broju enciklike: »Objava ljubavi i milosrÄ‘a ima u ljudskoj povijesti svoj lik i ime: zove se Isus Krist.«
Približavajući se zaključku razmišljanja navedimo riječi desetog broja: »ÄŒovjek ne može živjeti bez ljubavi... život mu ostaje lišen smisla ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj živo ne sudjeluje... čovjek koji želi shvatiti sebe do dna... treba ...ući u Krista cijelim svojim bićem, treba usvojiti i asimilirati svu stvarnost Utjelovljenja i Otkupljenja, kako bi iznova pronašao samog sebe.
Neka ovi sveti dani odjekuju bistrinom dvadesetog broja: »Bez neprestanog i uvijek novog napora za obraćenjem, sudjelovanje u euharistiji bilo bi lišeno svoje pune otkupiteljske djelotvornosti, izgubilo bi ili barem oslabilo onu osobitu spremnost da pruži Bogu duhovnu žrtvu...« Jesmo li korizmenim naporima postigli što god od ovoga: »da se može dostojno i djelotvorno služiti drugima, potrebno je znati vladati sobom, treba posjedovati kreposti koje omogućuju to vladanje.«  (br. 21) 

Završimo riječima samog velikog pape, istinskog molitelja, koji je dobrim djelima pokazivao uronjenost u Ljubav: »Osjećamo ne samo potrebu, nego kategorički imperativ velike, snažne i sve bujnije molitve u cijeloj Crkvi.«  (br.22)
I po zagovoru svetih papa bio nam blagoslovljen i dubok Veliki tjedan!
(vlč. Zvonimir Badurina-Dudić)