Teče korizma, otvaraju nam se njene duboke poruke. Bliži se i kanonizacija blaženog Ivana Dobrog i blaženog Ivana Pavla II. I na poticaj pape Franje koristimo prigodu za razmatranje vrsnog i važnog teksta Ivan Pavla II o patnji. Radi se o Apostolskom pismu „Spasonosno trpljenje“ izdanom 1984. godine.
I trideseta obljetnica dokumenta prigoda je da mu posvetimo koji redak.

Još nam je u živom sjećanju kao je u svojim posljednjim danima blaženi Ivan Pavao II i svojim životom stajao iza velikih riječi ovog dokumenta.
Prigodno za ovo korizmeno vrijeme biramo snažne riječi iz 16. broja ovog dokumenta:
„Krist se, svakako, ponajviše približio svijetu ljudske patnje time što je sam tu patnju na sebe uzeo. Za vrijeme svojeg javnog djelovanja pretrpio je ne samo umor, beskućništvo, nerazumijevanje i od najbližih, nego je posebno sve čvršÄ‡e bio okružen obručem neprijateljstva, sve su se jasnije očitovale priprave da bude lišen života. Krist je toga svjestan te više puta govori svojim učenicima o trpljenju i smrti koja ga čeka: „Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i književnicima. Oni će ga osuditi na smrt i predati poganima. Ti će ga izvrći ruglu, popljuvati, bičevati i ubiti. Ali će on poslije tri dana uskrsnuti" (Mk 10, 33-34).“
Koliko ovdje otkrivamo kako nam je govor o vazmenom Gospodinovu otajstvu životno blizak!
Koliko često i kršÄ‡ani ovog naraštaja trpe nerazumijevanje svoje okoline, pa i svojih najbližih. Koliko pitanja koja izniču iz relativizma trulih kompromisa nespojivih sa korizmenim hodom za Gospodinom: čemu, zašto, ako i ali razaraju naš duhovni život i love nas u zamke zemaljštine i nemoći da se zauzmemo za kraljevstvo Božje.
„Tamni slapovi“ rekla bi nova popularna pjesma.
Promatrajući manipulacije (naše) javne scene, mržnju i podmetanje evanÄ‘eoskim naporima, i mi uviÄ‘amo postojanje „obruča neprijateljstva“ čim se počnemo zalagati za evanÄ‘eoske vrednote i koristiti se onim sredstvima kojima se u demokraciji koristi i duh ovog svijeta no želi to pridržati samo za sebe i svoje odabrane.
Prekrasni naslov četvrte cjeline dokumenta: Isus Krist: Ljubavlju pobijeÄ‘ena patnja“ ostaje nam trajni zadatak, program, hod i cilj.
I sveta liturgija poziva nas u zbornoj molitvi ponedjeljka drugog korizmenog  tjedna da vršimo zakon Božje ljubavi. 
To je pokora draga Bogu, to je post koji mu je mio, rast i ukorjenjivanje u ljubavi, po primjeru same Raspete Ljubavi.
Korizma je i prigoda za rast u duhovnoj zrelosti, za napuštanje djetinjastih duhovnosti dok i sami, uz Božju pomoć, iako slabi i krhki, ne usvojimo i ostvarimo riječi iz 25. broja pisma blaženog pape:
„Svjedoci Kristova križa i uskrsnuća namriješe Crkvi i svijetu svojevrsno evanÄ‘elje trpljenja. Sam je Otkupitelj pisao to evanÄ‘elje najprije osobnom patnjom prihvaćenom iz ljubavi da čovjek „ne umre, nego da ima život vječni" (Iv 3,16). To je trpljenje, zajedno sa živim riječima Isusova naučavanja, postalo obilnim vrelom za sve koji u prvom naraštaju njegovih učenika i poznavalaca postadoše sudionici njegovih patnja, i zatim u naraštajima što su slijedili tijekom stoljeća.“
Krist ide u susret svojoj muci i smrti potpuno svjestan poslanja što ga treba baš tako izvršiti. Upravo tom patnjom on mora učiniti da „čovjek ne umre, nego da ima život vječni". Upravo svojim križem mora dosegnuti korijene zla što su urasli u ljudsku povijest i u ljudske duše. Upravo pomoću svojega križa treba izvršiti djelo spasenja. To djelo u naumu Vječne ljubavi ima otkupiteljsko značenje. Zato je Krist strogo ukorio Petra kad ga je on htio navesti da odbaci misli o trpljenju i smrti na križu (Usp. Mt l6,23).
(vlč. Zvonimir Badurina-Dudić)