Jedan od načina korizmena hoda može biti i veći, pozorniji (p)osluh na liturgiju, molitve bogoslužja, na riznicu našeg najboljeg molitvenika koji se zove Rimski misal. U našim knjižarama, mogu se naći mnoge knjižice, snažnih naslova, nudeći molitve ove i one. Ipak, boljih od onih koje molimo u svetim misama, a koje nam Crkva probire i nudi u obrednicima, jednostavno nema. Tu je Duh u najvećoj snazi, bogatstvo tradicije, duha i uma, tolikih svetaca, učitelja, otaca… nam je ponuÄ‘eno i darovano.

Korizma je – prigoda za razbiti onu blokadu duha – koja zna reći – svaka je misa ista. Nije nijedna, čak ni na razini ponuÄ‘enih i predloženih tekstova. Dopustimo ovogodišnjoj korizmi da nam to pokaže i dokaže.
Osvrnimo se pokojom riječju samo na korizmena predslovlja u našim svetim misama, a koja počinjemo moliti od Pepelnice.
Prvo korizmeno predslovlje, potiče nas da pokorom čistimo dušu, revnije se molimo, vršimo djela ljubavi. Već ovaj naglasak vodi nas putem Božje riječi koja nas poziva da razderemo svoja srca, da činimo pokoru koja se mijenja i otvara Bogu.
ÄŒisti li moja pokora dušu, prigoda je za zapitati se.
Što znači nadalje, revnije se moliti, kad Raspeta Ljubav upozorava na blebetanje kao pogani?
Nije li i ova riječ vrijedna promišljanja?
Vršiti djela ljubavi, uključiti se u djela Caritasa, pomaganje potrebitima, postati ljubav, ne ostaviti post i nemrs na razini (kanonskih) propisa paragrafa, zakona, tjelesnih točki koje ne dokidaju moju sebičnost, umišljenost i egoizam.
Očima koje gledaju na Kristov način sami se otvaraju putovi ljubavi.
Takva duša vidi usamljenoga, ostavljenoga, prezrenoga, malenoga.
Kidati spone mnogih starih i novih spona jarama, Bogu je milo, Njemu je po Srcu.
To je korizmeni hod koji mu je mio. 
(vlč. Zvonimir Badurina-Dudić)