Dan domovinske nezavisnosti
Postoje posebne riječi koje uzbibaju čovjekovu dušu i nikog ne ostavljaju ravnodušnim.
Jedna od njih je i riječ domovina.

Nad njom se strepi,  za nju se moli.
Uistinu ona ima kose  boje žita i oči boje mora, crveno je bijeli plavi jorgovan, krasotica sa niskom bisernih otoka oko vrata.
Sanjali su je i opjevali mnogi, od pučkih pjesnika do trubača sa Seine čija je strepnja o nadvitoj sjeni nad njom i danas počesto u duši svakog domoljuba.
Za nju su trpjeli najbolji sinovi i kćeri, do herojskih branitelja naših dana.
U nju su utkani krikovi i molitve tolikih nevinih.
Moramo osjećati poštovanje i molitvenu brigu za nju.
Kao da ponajviše treba reći – od nas samih, ponajprije, Bože čuvaj Hrvatsku.

(vlč. Zvonimir Badurina-Dudić)