Međunarodni susret mladih u Međugorju  od 31.07. do 06.08. 2013. g. Više od 50.000 mladih i 400 svećenika iz cijelog svijeta. Molitva, svjedočanstva, procesija, pjesme, klanjanje, krunica, sv.misa, koncert, ples... Duhovni odmor za mlade.

U srijedu, 31. srpnja poslije podne krenula je mala skupina od nas sedam na hodočašće u Međugorje redovnom autobusnom linijom iz Zagreba. U Međugorju su nam se pridružile s. Irena i Marina, a prvi dan na večernjem misnom slavlju  s nama su nakratko bili i s. Damjana,  vlč. Tomislav Kralj i nekoliko mladih iz Pregrade. Cilj nam je bio sudjelovati na 24.  Međunarodnom susretu mladih pod nazivom ''Mladifest'' 2013. koji je trajao od 01. do 06. kolovoza. Bog nam je darovao milost da ostanemo svih šest dana. Svaki dan je bio prebogat događajima. Vrućina, napori, premalo spavanja i odmora nisu nimalo ometali duboku duhovnu radost kojom su bili ispunjeni svi dani. Evo dojmova koje želimo podijeliti s vama!

 
Teško je ispričati, a kamoli napisati te predivne trenutke doživljene u Međugorju na 24. susretu mladih – Mladifestu. Susret pun Božje milosti, radosti, mira, dobrote ... toliko mladih ljudi koji su došli svoje brige i zahvale predati našoj Gospi i Gospodinu.
Dani su bili ispunjeni molitvom, pjesmom, svjedočanstvima i predavanjima, klanjanjem i naravno Svetom misom. Predivan je trenutak kada na nekoliko jezika možete čuti molitvu krunice ili pjevanje pjesama...toliko jezika, a značenje je isto. Uz sve to, drago mi je što smo uspjeli obići i predivna mjesta poput Brda ukazanja i Križevca, te Majčino selo i Vrt svetog Franje, a sve zahvaljujući dobroj organizaciji naše sestre Jasminke. :-)
Pored svega toga, zahvalna sam Bogu što je izabrao baš ovakav način moga odlaska na Mladifest i što me spojio sa tako predivnim djevojkama, koje su mi tih par dana ispunile radošću i veseljem, te koje će uvijek ostati u mome sjećanju kao i cijeli taj susret.
To je prelijepo iskustvo koje nitko ne bi trebao propustiti u životu. Upoznavanje predivnih ljudi, druženje, slavljenje Boga i još mnogo lijepih trenutaka. Hvala Isusu i Gospi! (Iva Lasić)

Na Mladifestu 2013. u Međugorju bilo je dirljivo kako je mnoštvo mladih iz cijeloga svijeta molilo istu krunicu na različitim jezicima, pratilo zajednički svetu misu, molilo na koljenima, u tišini se klanjalo pred Presvetim, pjevalo i plesalo našoj nebeskoj Majci u čast. Bilo je živo, a naša je mala skupina imala bogat program. Očekivala sam da ću susresti mnogo poznatih mladih, ali je to bilo prilično teško među mnoštvom, iako smo bili samo na prostoru crkve na otvorenom. Ipak su me iznenadili susreti s nekim poznatim mladima, ali sam upoznala i nove osobe s različitih krajeva svijeta. Čak sam počela govoriti i talijanski. Dojmila me ispovijed za koju je trebalo prilično  strpljivo čekati. Mladifest  je ispunjenon živahnom molitvenom atmosferom. Iznenađena sam kako smo imali snage penjati se po kamenju na Križevac bez većih poteškoća. Jedinstveno je bilo iskustvo dočekati zoru na tom brdu, uz druge mlade, a kao budilica odzvanjala je pjesma ''Aleluja'' i to baš na
blagdan Preobraženja Gospodinova. Vrlo smo ljubazno ugošćene u dvorcu
kod Nensi gdje smo upoznali velikodušne volontere i imale zajedničke trenutke odmora u tim vrućim danima. I dalje  me nosi predivo iskustvo
iz Međugorja.  (s. Irena Jozić)


''Zahvaljujem se na prilici što sam mogla prisustvovati po prvi puta na Mladifestu u Međugorju. Posebno me se dojmilo što je toliko mladih iz 60 zemalja bilo na istom mjestu. Zajedništvo koje sam osjetila među mladima potaklo me da to podijelim sa svojim prijateljima kao i predivna iskustva koja sam doživjela tokom svog boravka u svetištu Majke Božje. Uspinjanje na Podbrdo kao i na Križevac daju duši neopisiv osjećaj sreće. Najviše sam mira osjetila prilikom klanjanja kao i tokom molitve krunice koja se molila na različitim jezicima. Radujem se sljedećem hodočašću i nadam se da ću ubuduće svake godine sudjelovati na Mladifestu.'' (Nikolina Klarić)


''U Međugorju sam doživjela ljepotu naše vjere. Jako mi je drago bilo što smo se iz različitih kultura i nacionalnosti, svi okupljali na molitvu krunice i svetu misu. Posebno mi je u srcu ostavilo trag Podbrdo, mjesto ukazanja Blažene Djevice Marije i veličanstveni Križevac gdje se osjeća Marijina prisutnost, ljubav i mir.'' (Silvija Skorupan)

U Međugorju vlada posebno ozračje Marijine majčinske zaštite koja najbolje vodi do Božje blizine. Svakoga dana smo nešto novo i drugačije iskusile. Već prvoga dana kod Križa Uskrsnuća imale smo priliku osobno se susresti s Bogom i zamoliti ga ono što nam je najpotrebnije. Kasnije su se ti trenuci samo produbljivali u molitvi krunice, svetim misama, klanjanjima, odlascima na brdo Ukazanja i Križevac. Svaki dan ti molitveni trenuci su bili dragocjeni.
Penjanja na brdo Ukazanja i Križevac pojačavala su osjećaj Božje i Marijine prisutnosti, a milosti koje su nam dane, ne mogu se riječima opisati - svatko je osobno doživio. Imale smo priliku čuti i svjedočanstva drugih koja nam najbolje govore  kako Bog za svakoga od nas ima svoj poseban plan - kako želi da mi živimo u istinskom zajedništvu s Njime, a onda da Njegovu ljubav proslijedimo drugima.
Ja mogu samo reći da sam došla sa mnogim zatomljenim osjećajima koji su sada izmireni, a ja sam slobodna radovati se, te kako su mi se ostvarile sve i najdublje želje koje sam bila poželjela.
U Međugorju do izražaja dolazi mir, opraštanje svima, pomirenje s Bogom, zacjeljivanje rana, slavljenje Boga, produbljivanje molitve i osobnog odnosa s Bogom koji ne završava odlaskom iz Međugorja već se nastavlja cijeli život!  (Ana Blažević)

Teško je u nekoliko rečenica opisati doživljaj Međugorja... Jednom riječju - svetost, neopisiva svetost! Netko je jednom rekao: Ovdje se svetost može gotovo dotaknuti.  Da, dotaknuli smo Svetost, Ljubav i Život - "dotaknuli" smo Boga, a i sami smo dotaknuti u dubini bića svoga... Možda o tome najbolje svjedoči jedna zgoda iz Evanđelja po Ivanu. Isus je susreo slijepca i vratio mu vid. Na upit kako se to zbilo, slijepac posve jednostavno odgovara - "Jedno znam: da sam bio slijep i da sad mogu vidjeti." (Iv 9,25)
Tako je nekako i s Međugorjem, odnosno s promjenom srca koja proizlazi iz susreta s Bogom i Njegovom Majkom. Ako su, na neki način, moje oči bile "slijepe" dosad, odsad mogu jasnije vidjeti i prepoznati Boga u svom životu i bližnjima. Sve što sam u Međugorju iskusila"otvaralo" je oči za ono bitno - susret, zajedništvo, ljubav i pomirenje. Svaka molitva krunice, svaka euharistija, svako klanjanje pred Presvetim, svako uspinjanje (Brdo Ukazanja, Križevac), svaki trenutak susreta donosio je duhovnu promjenu i "otvarao" oči za ono bitno. A ono jedino bitno je cjelovita ljubav prema Bogu i bližnjemu. Hvala Ti, Marijo, što si nas sve pozvala u Međugorje i povela u susret svome Sinu Isusu! Hvala Ti, Isuse, za dar ozdravljanja, pomirenja i ljubavi! Hvala sestri Jasminki kao i svim curama na predivnim trenucima zajedništva koje smo radosno, iz dana u dan, dijelili! (Iva Ileš)
 
Biti ponovo u Međugorju i biti u vrijeme Mladifesta za mene je posebno iskustvo Gospine ljubavi i majčinske zaštite, iskustvo radosti, slobode, spontanosti i ono što je za mene snažno prisutno i uz sve ovo do sada važno i neodvojivo, iskustvo Kristove ljubavi i prisutnosti.
Poseban doživljaj Mladifesta svaki je trenutak zajedništva koji se osjeti u cijelom programu, u svjedočenjima mnogih obraćenika, mnogih koji su svoj duhovni poziv osjetili u Međugorju, mnogih koji su prilikom posjeta  Međugorju zadobili davno izgubljeni mir, mnogih koji su zadobili nadu u izlječenje, nadu  koju je Krist pobudio i obećao kroz Evanđelje, mnogih koji su ponovo zadobili vjeru u ljubav, u smisao svog života i u smisao svega što se dešava u životu,  ponovo osviješteni da Bog bdije nad svima nama Očinskom brigom i ljubavlju od koje bi sigurno da smo je svjesniji plakali od radosti - baš kako i Gospa kaže svima nama u jednoj od poruka vidiocima:  ,, da znate koliko vas ljubim, plakali bi od radosti''!
Među mnogim predivnim trenucima i događajima koje smo doživjeli za vrijeme ovoga Mladifesta, najviše bih izdvojila osjećaj radosti i zajedništva koji smo osjećali jedni među drugima, Klanjanje koje ostavlja snažan utisak Kristove prisutnosti i ljubavi, zajedničku molitvu i Misu koje su ispunjene tolikim osjećajima slobode, radosti i ljubavi da ih mogu opisati samo kao najljepše na svijetu koliko god to zvučalo subjektivno bilo kome tko ih na taj način nije iskusio, ako je to moguće.
Predivnim bih opisala i Procesiju koja prolazi cijelim Međugorjem tijekom koje smo stajali pored jednih od mjesta gdje mještani ispred kuća stave Gospin kip i dočekuju prolaznike. Dok smo mahali i radosno pljeskali u ritmu prekrasnih pjesama koje su prolaznici pjevali, grupa mladih iz Koreje, gitarist iz Italije i mladi iz Španjolske zaustavili su se pored nas i dugo svirali i pjevali razne pjesme uz pljesak i u čast Gospi, a najljepša i najglasnija među njima bila je pjesma na hrvatskom koju su znali bez pogreške: ,,Zdravo Kraljice Mira, Zdravo Majko Ljubavi''! To je bio prekrasan i radostan doživljaj, a dok smo mahali svakom prolazniku iz procesije, osjećali smo jednu veliku radost i povezanost sa svakim hodočasnikom iz cijeloga svijeta koji su nam također isto tako radosnu uzvraćali pozdrave uz radosne poklike Ave Maria!
Slijedeći događaj koji bih voljela izdvojiti je onaj koji me posebno raduje, a to je završna proslava završetka Mladifesta, a to je Misa na Križevcu u 5 ujutro.  Put prema Križu koji je podignut  davne 1933. godine na mjestu prozvanom Križevac, započeli smo sat vremena poslije ponoći.  Svatko sa svojom molitvom, a opet sjedinjeni u zajedničkoj molitvi, zastajali bi pored svake postaje Križnog puta, već umorni, ali opet tjerani naprijed, sjedinjeni s Kristom i s porukom koju svaka postaja ostavlja pred nama, stavljajući ju neposredno i u kontekste vlastitih života i događaja, teškoća našiih životnih križeva, borbi, padova, ponovnih dizanja, osoba koja nas prate na tom putu i onih koji nam olakšavaju taj križni put, pa sve do konačnog cilja, na vrhu brda, a to je veliki bijeli Križ ispisan s pobjednom, posvetnom rečenicom – ''Isusu Kristu otkupitelju ljudskoga roda''!
Ono što posebno mogu podijeliti iz ovog događaja je Kristova poruka koju sam doživjela penjući se prema Križu, a uz pomoć drugih hodočasnika koji su mi pristupili baš svaki put kada bi mi bila potrebna pomoć, a ta poruka je da je Krist zauvijek s nama i da nas prati budnim okom i ne ostavlja bez pomoći. Krenuli smo prema Križu ne poznavajući nikoga od stranih hodočasnika, a vratili smo se okruženi prijateljima iz Irske, Italije i Slovačke. Za to postoji mnogo lijepih riječi, a ja bih mogla reći da je  to predivno i čudesno.
Svaki kutak Međugorja govori svoju priču, a ono što je najvažnije kod tih priča je to što su dublje od onoga što možemo razumjeti, da su snažnije od bilo koje teškoće koju možemo podnijeti, i da su pune i natopljene ljubavlju i to samo onom kojom mogu voljeti Gospa i Krist.   (Marina Jukić)