Smijem li, Isuse, za ples te zamoliti?

Želim jako, ali strah poznati svakih dahom se širi.

Pitam se hoću li moći korak Njegov savršeni pratiti.
"Opet onaj smiješni strah!" progovara mi On.
"Zar ne vidiš da ništa tako savršeno ne pristaje
kao ruka tvoja u ruci Mojoj."

Riječi Njegove za tren pronađu mjesto u pukotinama srca mog
i samo pogled jedan na osmijeh blagi
a strah neprirodni nestane.

I dok pjesma još traje, usuÄ‘ujem se napraviti prvi korak s Njim.
Ti prvi, nesigurni koraci, najzahtjevniji su uvijek,
ali pjesma Njegova nikada ne prestaje.

A bujice želja mojih slijevaju se u jednu samo,
da se ples taj između neba i zemlje
ne zaustavlja nikada više.

Zbog samo jednog otplesanog plesa s Njim
Pristajem da me korakom Svojim vodi samo On.
Pristajem na Ljubav svih ljubavi, na Bajku svih bajki.

Zbog samo jednog slušanja melodije Srca Njegova
Pristajem zauvijek se divit mom savršenom Plesaču.
Pristajem na vječni ples s Njim, život zvan.

(Matea Duvnjak)