Nacionalni susret animatora za duhovna zvanja
Razmatrali su na temu "Redovnik juÄer, danas, sutra i zauvijek"
U godini koju je papa Franjo proglasio Godinom posvećenoga života, ovogodišnji susret animatora za pastoral duhovnih zvanja održao se u samostanu braće franjevaca na Košljunu od 22. do 24. rujna a imao je za temu "Redovnik juÄer, danas, sutra i zauvijek". Na susretu se okupilo oko 45 animatora za pastoral duhovnih zvanja razliÄitih redovniÄkih zajednica kao i svih (nad)biskupijskih animatora. Pozdravnu rijeÄ prvoga dana susreta uputio je predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za sjemeništa i duhovna zvanja splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.
Nakon poslijepodnevnog predstavljanja sudionika skupa uslijedilo je prvo predavanje "Pozvani i poslani" kojim je o. Mihaly Szentmartoni nastojao sudionike izazovnim pitanjima i osvrtima na temu redovništva senzibilizirati i više zainteresirati za ponuÄ‘enu temu. Izrazio je želju da taj skup ne bude samo frontalni stil izlaganja već da to bude interaktivni skup u kojem bi svaki od prisutnih bio aktivni sudionik, a ne samo pasivni slušatelj. Želja za tom interaktivnošÄ‡u oÄitovala se redovito u diskusijama koje bi uslijedile nakon izlaganja.
Na temu "poziva i poslanja" o. Mihaly nastavio je svoja izlaganja s temom apostolata redovnika i mislima o obnovi redovništva. Što je to apostolat? Pitanje koje se stavlja pred nas. Svako je zvanje i poslanje, jer apostol znaÄi i poslanik. Drugim vatikanskim koncilom na mjesto rijeÄi poslanje došla je rijeÄ evangelizacija. Nova evangelizacija bi trebala imati znaÄenje trajne evangelizacije, naglasio je o. Mihaly, jer Crkva nije sama za sebe već je po svojoj naravi misionarska. Bit apostolata nije u vanjskim formama nego u trajnoj prisutnosti Crkve u svijetu. Uvijek treba imati na umu da je Duh Sveti bio snaga misijskog djelovanja evangelizacije i on je vodio do stvaranja razliÄitih zajednica i službi u Crkvi. Apostolska duhovnost dolazi od Presvetog Trojstva i ona je uvijek poslanje. Papa Franjo nas u ovoj Godini posvećenog života poziva da iziÄ‘emo na periferije, no već i ranije nas je sveti papa Ivan Pavao II. pozivao da se ne zatvaramo u geto jer prve kršÄ‡anske zajednice su išle ususret drugima.
Apostolsko djelovanje redovništva je uvijek karitativno djelovanje, jer nam je povjereno od Crkve kao sveta služba, i bitno je za osobno posvećenje osobe. Kad redovnik moli osobno, treba biti svjestan da uvijek preko njega moli njegova zajednica. Ako mi kao osobe posvećenog života ne molimo onda pati Äitava Crkva, i ono što svaki osobno radi, radi u ime svoje kongregacije, družbe, zajednice, a ne kao pojedinac. Naime, jedan od znakova osobne zrelosti jest da se Äovjek zna identificirati da zna prihvatiti da je to moje, moje sestre, moja kongregacija, moja zajednica i u tome je naš ponos i veliÄina, naglasio je o. Mihaly. Redovnik mora ižaravati evanÄ‘eoske kreposti i ne dati se voditi mržnjom. S obzirom na pitanje nove evangelizacije danas se u redovniÄkim zajednicama javljaju i razliÄite dileme. Tako se nameću mnoga pitanja; velika djela ili male oaze, makro ili mikro apostolat, potom pitanje suodnosa aktivnosti i kontemplacije, kao i lokalne ili univerzalne evangelizacije. U svemu tome trebamo biti svjesni Äinjenice da su kontemplativne zajednice za cijelu Crkvu molitvena dimenzija evangelizacije.
www.ika.hr