ODLUKA U SNAZI PEPELA
Ključ crtovlja čini da se note koje slijede  iza njega slušaju i čitaju drugačije, pa se i korizmena poruka sad, u svjetlu vijesti tisućljeća, čita drugačije.
Njezine dubine, Papin poziv na ljubav i otvorenost Kristu odzvanjaju novom snagom.
»Susret s Bogom Ljubavi zahvaća ne samo srce, već takoÄ‘er um« kaže Sveti Otac o cjelovitosti vjerskog iskustva, iskustva Boga koje nas jedino preobražava i mijenja na bolje.
»KršÄ‡anin je čovjek koji je osvojen Kristovom ljubavi« divno nas je definirao Benedikt XVI.

Vjerujemo da je ta ljubav nosila i njega. Ona mu je dala hrabrost i veliku poniznost koje su obilježje njegove cjelokupne osobnosti. Najprije je to pokazao kao blizak suradnik Ivana Pavla Velikog i u blaženikovoj sjeni, sjeni karizmatika, mistika, blaženika i sveca vjerno je i potpuno služio Crkvi kao kardinal. Postavši papa ta je sjena i dalje pratila njegovu ljudskost kao i često nepravedna i uglavnom površna usporeÄ‘ivanja ljudskim mjerilima onoga što nikako nije samo i isključivo ljudska stvarnost.
Osjećajući snagu oholosti »u svojim udovima« zamišljamo kolika je poniznost trebala za nošenje takvog (suvišnog?) tereta.
Papa je da tako kažemo dao mandat na raspolaganje Duhu Svetom i Crkvi.
»Vjera predstavlja onaj osobni pristanak – koji uključuje sve naše sposobnosti« piše papa u korizmenoj poruci.
Kao čovjek srca utjelovio je vlastite riječi.
»KršÄ‡anski se život sastoji u stalnom usponu na 'brdo' susreta s Bogom, a zatim silaženju meÄ‘u ljude, noseći ljubav i snagu koje nam taj susret daje, tako da svojoj braći i sestrama služimo istom onom ljubavlju kojom Bog ljubi« napisao je u svojoj posljednjoj korizmenoj poruci.
Kao čovjek blizine Božje – pokazao nam je mističnu snagu ovog susreta sa Gospodinom, donijevši ovu epohalnu odluka, čineći da Nasljedniku bude lakše krenuti nekim novim, a već utrtim putima.
Najljepši komentar koji sam do sada čuo proširio se facebookom, a preko kojeg je Sveti Otac nadilazio u snazi Duha svoje ovozemaljske, ljudske granice.
Komentar kaže: »Hrabrost i poniznost na djelu.« Drugačija hrabrost od Ivana Pavla II., drugačija poniznost, ali opet hrabrost i poniznost, apel na savjest svakog »vladajućeg.«
Snaga korizmena zova dobiva u ovoj Benediktovoj odluci potresne obrise, otvarajući nas dubinama  Duha koji vodi Crkvu.
»…i Crkva, premda su joj za ispunjavanje njezina poslanja  potrebna ljudska sredstva, nije postavljena da traži zemaljsku slavu, nego da poniznost i samozataju takoÄ‘er širi svojim primjerom.«
Ove riječi iz osmog broja dogmatske  konstitucije o Crkvi  drugog vatikanskog sabora i jedan i drugi papa utjelovili su svatko na svoj način, na način dara kojim ih je Gospodin obdario  svima nama, a na korist  i obraćenje.
(vlč. Zvonimir Badurina-Dudić)