Druga korizmena nedjelja: Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenog Sina. Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha, da se radujemo s gledanja tvoje slave. Koji živiš.

Osluškivati Božji glas je umijeće na koje smo svi pozvani i koje je kao mogućnost dano svim članovima Božjeg naroda, ali njegova blaga zahtjevnost i beskompromisnost  čini da se (pre)često oglušujemo o njega.
Nježni zov na svetost, poštenje, iskrenost,čistoću nastojimo u sebi ugušiti različitim sredstvima-od lažnih i površnih isprika i opravdanja do bezvoljnog slijeganja ramenima koje najčešće znači mirenje sa situacijom u »kojoj nitko tako ne živi pa ne moram ni ja«.
U borbi protiv napasti mlakog i nedosljednog življenja evanđelja ostatak molitve nudi nam najsigurniji lijek - to je riječ našeg Gospodina koja čeka sa svom  bistrinom i jasnoćom da ju oživotvorimo.
Molitvom nadalje vapimo našem dobrom nebeskom Ocu da nam čisti pogled duha kako bismo ovaj život koji nam je darovan gledali Njegovom dioptrijom.
Kako bi to uistinu i bilo tako, On nas pokušava očistiti,  ali mi u svojoj slobodi, od Njega darovanoj, prečesto tim sredstvima govorimo tvrdo i odlučno »ne.«
Jer sva se ona mogu nazvati jednom riječju - križ.
U toj je riječi sadržan sav naš bol u procesu umiranja samom sebi,  kako bi Gospodin iz nas izveo bolji plod na spas svijeta.
Neka ova korizma učini da nam taj duhovni put čini radost  i da smognemo toliko vjere u Boga da križ nama namijenjen zagrlimo te da ga i u agoniji i suzama nosimo put svoje Golgote. (vlč. Zvonimir Badurina)