Razgovor sa sv. Anđelom

Novinarka: ÄŒula sam, sv. AnÄ‘elo, da si ti u svojem vremenu činila mnogo dobra ljudima oko sebe, da si osnovala Družbu, brinula si se posebno za žensku mladež, ali si takoÄ‘er imala oči otvorene za ono što u društvu nije bilo dobro. Svoje si vrijeme nazvala „kužnim vremenom“. Na što si točno mislila?
AnÄ‘ela:To što kažeš da sam činila dobro, bilo mi je normalno, jer mi kršÄ‡ani moramo djelovati po Isusovoj želji. On je jasno rekao da sve što činimo, ili ne činimo jedni drugima, činimo ili ne činimo Njemu samome. Dobro činiti, govoriti i misli je naš odgovor na Isusovu ljubav prema nama.

A što se tiče moga vremena, prije svega sam mislila na ratove koji su se vodili u to vrijeme, a u njima je stradalo najviše nevinih ljudi, djece i žena. Osim toga, i u moje vrijeme bilo je teških i zaraznih bolesti koje su prenosili upravo neprijateljski vojnici. Pokretali smo civilne udruge čiji su članovi brinuli o povrijeÄ‘enima, zaraženima, napuštenima, djeci koja su ostala bez očeva, o ženama koje su bile žrtve nasilničkog ponašanja vojnika. Ta se udruga zvala „Divino amore“ – božanska ljubav.
Novinar: Ja te želim pitati koja je bila tvoja uloga u tim teškim vremenima i dogaÄ‘ajima? Jesi li se ti osobno izložila da pomažeš ljudima, posebno djevojkama i ženama?
AnÄ‘ela: Što si ti mogao zaključiti iz moga odgovora na prvo pitanje?
Novinar: Iz svega što o tebi znam i iz tvog odgovora na pitanje moje kolegice novinarke, mislim da si zaista vrlo dobra osoba koja ne bi dopustila da se bez nje nešto poduzima u tako teškim slučajevima. Oduševila si me. Hvala ti što si bila spremna pomagati ljudima koji su bili u nevolji.
Novinarka: ÄŒula sam da si ti voljela Crkvu i nisi osuÄ‘ivala nikoga, a posebno si preporučivala molitvu za svećenike, iako si znala da neki griješe. Možeš li usporediti stanje u Crkvi svoga i našega vremena?
AnÄ‘ela: Svako vrijeme ima svoje probleme i svoje uspjehe. Svaki je čovjek vrijedan da se za njega zauzmemo pred Bogom i pred ljudima. Budući da nitko od nas nije bez grijeha, dužni smo jedni drugima oprostiti i pomoći da postanemo bolji, a ne gori ljudi. Nitko od nas nije dobio zadatak niti dopuštenje da sudi drugima. Svatko smije suditi samo sebi, ali sv. Ivan je rekao da čak ni sebe ne osuÄ‘ujemo jer je Bog veći od našega srca i znade zbog čega netko postupa loše.
AnÄ‘ela: Sada bih ja vama postavila jedno pitanje u vezi osude i opraštanja sebi i bližnjima pa neka odgovori onaj tko misli da znade pravi odgovor. Dakle, što je učinio Isus kada su pred njega doveli ženu koju su ulovili u preljubu? I drugi dio pitanja: što je rekao onima koji su je htjeli kamenovati?
Novinari odgovaraju kojim redom žele: (treba pročitati: Iv 8, 1-11 i iz toga spremiti odgovor!)
AnÄ‘ela: Vidim da je i moje i vaše vrijeme jako slično i da se ljudi ne razlikuju previše. Što vam se čini, zbog čega jedni druge lakše osudimo nego što se meÄ‘usobno prihvaćamo i volimo?
Novinari odgovaraju kojim redom žele: (možda bi trebalo reći da se ljudi danas sve manje druže, manje se poznaju, da više komuniciraju virtualno i na mobitel…Pripremiti odgovor pismeno!)
Novinar: Još me samo jedna stvar zanima. ÄŒuo sam da si bila velika pomiriteljica i savjetnica, osobito muškaraca. Kako si to uspjela u ono vrijeme kad je žena bila tako malo ili gotovo nikako cijenjena u društvu?
AnÄ‘ela: Rekla sam već da je svaki čovjek, tj. i žena i muškarac vrijedan pažnje i poštovanja. Tako sam pristupala ljudima tražeći u njima dobro, a ne stavljajući naglasak na loše. To se pokazalo gotovo pravilom koje sam slijedila. Uvjerena sam da je to bilo nadahnuće Duha Svetoga koji je u nama i želi nas ujedinjavati i tješiti, a ne dijeliti i svaÄ‘ati. Kako vidiš, nisam činila ništa posebno, samo sam bila spremna čuti Duha Svetoga.
Novinarka: Dopusti mi AnÄ‘elo da i ja postavim još jedno pitanje. Kako si došla do tolike sigurnosti da je to baš govor Duh Svetoga?
AnÄ‘ela: Moram priznati da to nije lako ida ne dolazi samo od sebe. U svojoj sam molitvi nastojala slušati, a ne samo govoriti. Drugo, sigurni smo što je od Duha Božjega ako gledamo na plodove svojih misli, riječi i djela. Ako misliš, govoriš i činiš dobro, plod je mir. Ako je negativno u našim mislima, biti će i u riječima i u djelima. A ne znam nikoga normalnog tko bi činio loše, a osjećao mir u savjesti i srcu.
Osim toga, zar Isus nije došao radi nas, da nas pomiri s Ocem i jedne s drugima? Ja nisam činila ništa posebno, samo sam se trudila biti slična Sinu Božjemu. I da znate, to nije ničija povlastica. To je zadaća svih koji su kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Svi smo pozvani da budemo sveti!
Novinari zahvale na razgovoru svatko svojim riječima, redom kojim su i počeli razgovor.
(Pripremila: s. Bogoljba Cifrek, siječanj 2013. g. )