Alojzija Ulman (1926. - 1994.), prof., povjesniÄarka umjetnosti, umjetnica. RoÄ‘ena je u Vinkovcima 17. svibnja 1926. u staroj vinkovaÄkoj obitelji Äime se ponosila. PuÄku školu završila u rodnom gradu, a srednju pohaÄ‘ala u Travniku i Zagrebu. Za vrijeme rata studirala na Višoj uÄiteljskoj školi u Osijeku, diplomirala 1945. Vraća se u Vinkovce, zapošljava na osnovnoj školi a 1947. dolazi na vinkovaÄku Gimnaziju za profesoricu »risanja«. Kako je kao profesorica gimnazije nosila zlatni križić oko vrata i tako javno svjedoÄila svoju katoliÄku vjeru pred uÄenicima, Narodni odbor grada Vinkovaca joj je uruÄio otkaz iz službe poÄetkom ljetnih školskih praznika 1954. No, i tadašnji direktor Gimnazije, Antun Petković, smatran glavnim krivcem od tadašnjih državnih vlasti, zbog toga je smijenjen.
U svojoj 28 godini, Alojzija Ulman kreće novim putem u svome životu. Predaje se izuÄavanju crkvene umjetnosti, uÄi kiparstvo u Zagrebu u ateljeima kipara Frana Cote i Mile Wooda, te studira ponovo povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. Diplomirala je 1956. godine i zapoÄela rad na crkvenoj umjetnosti. Godine 1960. ÄakovaÄki biskup mons. Stjepan Bäuerlein je postavlja za referenticu crkvene umjetnosti svoga Biskupijskog ordinarijata. Biskupija je šalje na umjetniÄko usavršavanje u Pariz na Ecole des Beaux Arts (Škola lijepe umjetnosti) gdje je boravila dvije godine. Za diplomski rad Poprsje nadbiskupa i kardinala dr. Alojzija Stepinca, danas blaženog, dobila je posebno priznanje UmjetniÄke školske komisije. Alojzija Ulman je bronÄani odljev toga poprsja poklonila papi Ivanu XXIII., 1962. godine, a original se takoÄ‘er nalazi u Rimu u hrvatskom Zavodu sv. Jeronima.
U sljedeća tri desetljeća svoga života Alojzija Ulman je napravila neponovljiva životna djela. Bila je angažirana na Äetiri podruÄja: crkveno laiÄkom, umjetniÄko sakralnom, predavalaÄko povijesno-umjetniÄkom i prevodilaÄkom. To je kod Alojzije sve jedno – angažirani život i rad iskrene i praktiÄne katoliÄke vjernice.
Od 1980. je Älanica Vijeća za laiÄki apostolat BKJ, od 1982. je Älanica Foruma katoliÄkih laika Europe. Za svoj pastoralni laiÄki rad u KatoliÄkoj crkvi i meÄ‘u vjernicima dobila je 1989. Odlikovanje »Pro ecclesia et Pontifice« od Sv. Oca Ivana Pavla II.
Alojzija Ulman i papa Ivan Pavao II.
Kao sakralna umjetnica napravila je preko 25 potpunih unutrašnjih ureÄ‘enja crkava, a još više preureÄ‘enja i nadopuna crkvenih ambijenata na prostorima država bivše Jugoslavije, Europe, Afrike, Amerike i Australije, kipovima Isusa, sv. Obitelji, i brojnih poznatih svetaca. Najbrojniji su joj radovi božićne jaslice. Za izradu božićnih jaslica dobila je u Rimu 1987. Grand Prix nagradu za najinteresantnije jaslice. Njeno genijalno umjetniÄko rješenje je interijer crkve sv. Antuna Padovanskog u Otoku.
Održala je 192 znanstvena predavanja na hrvatskom, njemaÄkom i francuskom s podruÄja povijesti umjetnosti od Pariza i Rima do Vinkovaca, s velikim rasponom interesa od umjetnosti prapovijesti, babilonske i asirske, grÄke i rimske do suvremene sakralne umjetnosti.
Prevodila je s francuskog i njemaÄkog duhovne i vjerske knjige, pisala je Älanke za domaće i inozemne katoliÄke novine i Äasopise: za Veritas, Glas Koncila, KatoliÄke misije, Biltenu svećenika, Portavoce, Essen-zeitung i brojne druge. Umrla je nenadano 27. rujna 1994. godine u Splitu, kao aktivna sudionica Kongresa za starokršÄ‡ansku arheologiju.
Sahranjena je u Vinkovcima.
(Autor Josip ŠarÄević, prof.)
