Animatorsko ljeto na Malom Lošinju 2013. g.

Mješovito društvo dragih ljudi

Animatorsko ljeto 05. - 12. 08. 2013. g. za mlade Zagrebačke nadbiskupije, u Domu svetog Martina na Malom Lošinju...  Po dvoje animatora iz različitih župa naše Nadbiskupije prolaze zanimljiv program koji želi na mladima razumljiv i prihvatljiv način prenijeti vrijednosti duhovnog života, crkvenog zajedništva te važnost timskog rada.

Nakon prve tri grupe koje su prošle taj lijepi program, došao je 5. kolovoza kada je četvrta grupa krenula za Mali Lošinj. Skupili smo se sa različitih strana naše lijepe Nadbiskupije; iz Duge Rese, Travna, Kustošije, Lukavca, Zlatara, Trnja, Retkovca, Stenjevca, Remeta, Lobora, Marije Bistrice i Stubice. Mješovito društvo dragih ljudi otišlo je na prekrasnu avanturu upoznavanja Boga, sebe i svojih bližnjih.
Tema o kojoj smo razmišljali kroz cijeli tjedan je bila molitva. Geslo ovogodišnjeg animatorskog ljeta u skladu s temom je „Neka se moja molitva uzdigne k Tebi!“.
 Velika im je čast bila što je prisustvovao i kardinal Josip Bozanić i potaknuo sve sudionike na svjedočenje vjere do mučeništva vlastitim životom u svojim sredinama, u obiteljima, unutar grupe prijatelja i u društvu koje nas okružuje.
Autor: Josip Čulig

 

MOJ DOJAM O ANIMATORSKOM LJETU NA MALOM LOŠINJU
Svoj dojam započela bih molitvom i zahvalom našem Gospodinu,koji nas je sve okupio na M. Lošinju,kako bi nam pokazao što uistinu znači živjeti u Gospodinu sa ljudima koji  te okružuju. Usudila bih se reći, ne više samo ljudima,jer to zvuči kao da sam živjela sa strancima. Da,naravno,svi ovi divni, mladi ljudi,koje sam upoznala i prvi puta se susrela sa njima,na početku su mi bili stranci, koji su postali moja ljubljena braća i sestre u Kristu. Stoga, neka ova molitva bude mala zahvala Onomu koji nas je molitvom u zajedništvo povezao.
Gospodine,hvala ti što si mi dopustio da kroz ovaj lošinjski tjedan osjetim što znači biti ljubljeno dijete Božje,ispunjeno radošću i mirom.
Hvala ti,što nam svakog dana, iznova daruješ tu priliku da spoznamo,koliko smo ljubljeni od Tebe,sa svim svojim nesavršenostima.
Kriste,ti si svoje učenike naučio kako treba moliti. Hvala ti,što i danas to činiš. Hvala ti, što si preko povjerenika, svećenika, sestre Damjane i animatora i nas poučio ispravno moliti.
Molitva je bila naša tema,
a tu sada većih problema nema.
Dragi Isuse,stoga jedno te molim,
da susretu s Tobom nikad ne odolim.
U veselju i sreći,tuzi i boli,
Marija nas k tomu, sve jednako voli
i za nas moli.
Riječi su male,
da bi radost prenijeti Ti znale.
Ne znam, Kriste, što ti više reći
nego, naći prijatelja nema većoj sreći.
Hvala ti, Bože, za ljude te
iz moje 4. lošinjske!!

…..
Iako je riječima, kao što sam već prije spomenula, teško opisati doživljaje s predivno provedenog tjedna na M. Lošinju, izdvojiti ću ono što me se najviše dojmilo na katehezama, spoznaje do kojih sam došla i sve ono što će zauvijek ostati u upisano u mojim mislima i srcu.
Kada sam saznala da je tema ovogodišnjeg animatorskog ljeta MOLITVA, bila sam presretna. U zadnje vrijeme, opravdavajući se svim ljetnim aktivnostima, „zapostavila“ sam molitvu. Nakon 1. dana upoznavanja i uvoda u temu, 2. dana susrela sam se s temom  „Potreba i put molitve“.
Već tada shvatila sam koliko je u vjeri lako „pasti“, kada zapostavimo molitvu, jedinu i snažnu poveznicu s Bogom. Shvatila sam da je to isto kao odbijati svakodnevni razgovor s najboljim prijateljem/icom. Temeljna molitva, “Oče naš“ o kojoj smo raspravljali na katehezi u grupi, toliko je potpuna, da sam se nakon detaljnog objašnjavanja njenog značenja upitala, znam li što molim ili „Oče naš“ izgovaram samo kao obične riječi.
3.dana povezanost sa sudionicima animatorskog ljeta, sada već mojim prijateljima, sve je više rasla. Čudesno je kako je jutarnja molitva uvijek pridonijela radosti i pozitivnošću na doručku, iako smo svi bili pospani. 3. i. 4.dan M. Lošinja , moji su najljepši trenuci tjedna. Tema „Uvod u meditativnu molitvu“ i popodnevni susret s Božanskim časoslovom, znala sam da je to ono što me oduvijek zanimalo. Dobra meditacija sastoji se od 3 smjernice; pripreme, razmatranja Božje riječi i zaključka. Na početku meditacije moje su misli bile raspršene. Razmišljala sam što ću danas još raditi, kada ćemo ići na kupanje itd., ali nakon 15 min, kada sam uspjela sabrati misli, te sva takva  pitanja ostaviti po strani, osjetila sam otkucaje svoga srca, zastala sam nad biblijskim citatom. Shvatila sam da Bog svakog dana ima poruku za svakoga od nas, za mene, ali da toga nisam bila u potpunosti svjesna. Zaključila sam da više trebam slušati što mi Bog govori, umjesto da Ga neprestano nešto molim ili tražim. Na kraju meditacije imala sam osjećaj kako je vrijeme meditacije brzo prošlo i poželjela nastaviti meditirati. Svoje dojmove podijelili smo u grupama. Bilo je lijepo slušati iskustva meditacije drugih i vidjeti njene plodove. Na popodnevnoj radionici, prvi puta sam se susrela sa časoslovom. Znala sa da časoslov mole svećenici, redovnici i redovnice, ali nisam znala da bi časoslov (jutarnji i večernji) trebali moliti i vjernici laici. Isprva mi se časoslov činio pomalo zbunjujući za molitvu, te mi se zbog toga činio kao puko nabrajanje molitvi. Nisam razumjela bit časoslova. Nakon što smo par puta izmolili časoslov, počeo mi se sviđati takav oblik molitve.
Četvrtak je dan šutnje na M. Lošinju. Šutnja je započela poslije jutarnje molitve i doručka. Da bi šutnja bila što plodonosnija, mobitele smo trebali ostaviti u košari ispred oltara. Prvih sat vremena bilo mi je čudno što ne smijemo međusobno komunicirati. 7h šutnje kojih su mi se činili kao nemoguća „misija“, bili su mi ispunjeni uz čitanje Youcata, Novog zavjeta, razmišljanjem i meditiranjem. Cijeli dan u kapelici je bilo izloženo Presveto, tako da smo, svatko od nas 33, 15 min mogli provesti pred Presvetim. Za večerom smo počeli komunicirati. Nakon dana provedenog u šutnji, nisam imala potrebu pričati. Riječi, koje mi toliko puno izgovorimo tijekom dana, iako su potrebne, ne mogu opisati ljubav Kristovu prema nama.
Večernje klanjanje, vrhunac je dana provedenog u šutnji. Klanjanje smo osmislili mi mladi. Sve 3 grupe, zajedno sa svojim voditeljima, kleknule su pred Presvetog, Krista. Uvod u klanjanje predvodio je vlč. Ivica Budinšćak. Na kraju klanjanja, svaki sudionik uzeo je ugašenu lučicu u plastičnoj čaši, koja predstavlja naše grijehe kojih se želimo riješiti, kleknuo pred oltar, a mi ostali, molili smo za njega. Predivan je osjećaj dok klečiš pred Presvetim i znaš da u tom trenutku, svi dragi prijatelji koji te okružuju, sad mole za tebe. Tu sam shvatila koliko je zajedništvo u molitvi bitno i koliko nas Krist povezuje.
5.dan naučila sam što su pučke pobožnosti i što je to Put svjetla.
6.dana uz temu riječi Božje i susreta s novom metodom moljenja ,Lectio Divina, promišljali smo, molili i djelovali uz riječ Božju. Koliko smo shvatili poruke kateheza i Evanđelja mogli smo dokazati osmišljajući skeč na temu Evanđelja. Nedjelja je dan Gospodnji i dan za opuštanje i zajedničko druženje. Cijeli dan proveli smo na prekrasnom izletu. Vozili smo se brodicom do Suska, gdje smo otišli na Sv. misu. Misa je bila posebna, puna radosti, veselja, suza i smijeha. Ostatak dana proveli smo na pješčanoj plaži u igri i sunčanju. Prekrasan tjedan ispunjen radošću i lijepim prijateljstvima došao je kraju. Ponedjeljak je bio dan kada smo svi govorili „Ne želimo još otići odavde“. Zahvalni što nas je Bog spojio,svatko sa svojim mislima uz pjesmu, dočekali smo slijedeću grupu.
Autorica: Nikolina Mihajlović, Duga Resa