Skok u Ljubav
Pred i na samu (ovogodišnju) treću nedjelju došašća stapaju se mnogi snopovi svjetlosti u poticaj i vapaj Božje ljubavi za nama, svojim malim i dragim stvorenjima.
Istaknuti mi je ovdje samo neke od tih nadahnuća: Sveti Ivan o d Križa, Nedjelja Caritasa, Drinske mučenice, a u subotu 14. 12 u Krčkoj biskupiji svečano počinje i službeno će biti otvoren nakon svete mise, koju će predvoditi krčki biskup Valter Župan, i prigodnog programa prije nje, biskupijski postupak za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega biskupa Antuna Mahnića.

Prva svečana sjednica obilježava se o 93. obljetnici smrti sluge Božjega, koji je preminuo u Zagrebu na glasu svetosti, 14. prosinca 1920.
Bog nam i na ove načine želi pomoći da postignemo, što kaže i uči veliki, najveći učitelj duhovnosti, sveti Ivan od Križa: „»Sjedinjenje s Bogom ogoljuje maštu, čisti je od svih oblika i slika, te je podiže u nadnaravno.«
Bog i nama želi pomoći »razriješiti okove« naravnog, zemaljskog, koje uvijek teži porobiti, zaustaviti krvotok duše, obuzeti i konzumirati.
Želi nam biti lift prema njemu, rekla bi otprilike Mala Terezija.
Dobro je zemaljsko, Bog ga je načinio! Dobar sluga, vrlo loš gospodar!
U divnoj poruci za nedjelju Caritasa ističe biskup Mrzljak: »Srž naše vjere je, iznad svega, ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. Ljubav o kojoj govorimo nije samo riječ ili osjećaj, ona se mora ostvarivati djelom. To znači otvoriti oči i srce, ispružiti ruke i u svakomu (muškarcu, ženi, djetetu, starcu, siromahu) prepoznati Isusa.«
Hrabar skok u Ljubav, učiniše i doslovno, spremne zauzetim životom i čistim srcem, Drinske mučenice.
Časni dominikanac o. Drago Kolimbatović se sjeća: »…moja učiteljica Luiza Reif, poslije premještaja iz Supetra u Sarajevo, bila (je) izabrana za provincijalnu glavaricu i da je upravljala Provincijom upravo za vrijeme bolne smrti 'Drinskih mučenica'. U svojstvu vrhovne glavarice ona pred sam Božić 1941. godine, samo nekoliko dana poslije te tragedije, upućuje svim svojim sestrama božićnu čestitku i u njoj im daje naslutiti o tragičnom svršetku sestara i to ovim riječima: 'Nebesko nas Čedo već pohađa svojim darovima' i dodaje: 'Mi znamo da su njegovi darovi najljepši, jer su darovi križa'.«
Pred nama je i zadatak i obveza vječne vrednote evanđelja prenijeti svojim suvremenicima i nasljednicima. Tu je karizmu imao i sluga Božji Antun Mahnić, kojeg se u prigodnoj molitvi između ostalog naziva i revniteljem oko obnove hrvatske mladeži za koju se, znamo, zalagao cijelog života.
Višeplet ljubavi u bogatstvu samog došašća i njegove divne liturgije dotaknuo i naše dubine.
(vlč. Zvonimir Badurina-Dudić)