RIMSKA UNIJA REDA SV. URŠULE

"Rimska unija Reda sv. Uršule, jedna od grana duhovne obitelji koju je osnovala sv. Anđela Merici, jest interncionalni redovnički Instit papinskog prava, u kojem se kontemplacija i apostolat međusobno prožimaju i oživljuju. U uršulinskom je pozivu zajednički život od bitne važnosti."
(Konst. 1.)

  Iako su prve Anđeline kćeri živjele bez klauzure, u obiteljima, one su se okupljale na redovne susrete. Tako na primjer: svakog prvog petka u mjesecu dolazile su u zajedničku crkvu i od zajedničkog duhovnog oca primale svetu pričest. Okupljale su se zajednički na ispovijed, na čitanje i tumačenje Pravila, na duhovnu konferencu, te prilikom smrti koje sestre. Njihove su ih glavarice redovno posjećivale da po Anđelinu savjetu vide kako su, jesu li preopterećene, postupaju li s njima njihovi kućni poglavari pravedno, imaju li u vlastitim obiteljima problema gledom na zvanje. Kada im je Crkva povjerila katehizaciju, i one su se postupno udruživale u vidu boljeg apostolskog djela. U Milanu ih je sv. Karlo Boromejski i juridički kongregirao i načinio drugo Pravilo, dok je za Bresciu Anđelino Pravilo prilagodio novim potrebama. Samostani u Francuskoj osnivali su nove kuće koje su se opet "rojile" po istom principu. Spomenimo samo samostan u Lyonu. Iz te zajednice neposredno i posredno izraslo je veliko stablo s nekih 95 samostana. Slično je sa samostanima u Parizu, Bordeauxu, Dijonu, Toulousu.

  Krajem 19. stoljeća postoji oko 300 autonomnih samostana diljem svijeta, s različitim običajima i odijelima, ali s istim odgojnim djelom, istim duhom ljubavi prema Bogu i revnosti prema dušama, s istom pobožnošću prema sv. Anđeli. Već su u drugoj polovici 18. st. poduzeti koraci i dopisivanja za kanonizaciju Utemeljiteljice, te se među samostanima stvorilo duboko duhovno jedinstvo. Sv. Anđela kanonizirana je 1807. g., a na poticaj duhovnika iz Blois u Francuskoj, vlč. François Richaudeaua, 25. srpnja 1866. postavljen je njezin 5 m visoki kip u Baziliku sv. Petra. Isti duhovnik također predlažeda samostani izmjenjuju svake tri godineokružnice da bi   se saznalo o životu i radu ostalih. Izmjenjuju se iskustva i odgojni materijali. On je također potaknuo da bi došlo i do izvjesnog juridičkog jedinstva. I kad su nakon objedinjenja Italije, 1870. godine, bili ugroženi samostani u Rimu i Calviju, brojčano jak samostan iz Blois u Francuskoj šalje im pomoć u osoblju, jer redovi više nisu smjeli primati nova zvanja. Tako je nastala prvo mala "unija" Blois-Rim-Calvi, da bi Sv. otac Leon XIII. potaknuo sve samostane da se ujedine. Dne 15. studenoga 1900. g. u Rimu je održan prvi Generalni kapitul ili skupština, te je u uniju pristupilo 63 samostana sa svih kontinenata. Tako je stvorena Rimska unija sa središtem u Rimu, usmeno odobrena 28. studenoga iste 1900. g. Za generalnu glavaricu biva izabrana M. Julijana Aubry iz Blois, duša tog pokreta. Njezine su savjetnice bile Njemica, Amerikanka, Francuskinja i Talijanka. Tijekom 20. st. broj pridruživanja je sve više rastao. Samostani su napuštali svoju autonomiju, stvarale su se provincije koje međusobno prema potrebi surađuju, a u skladu s novim Konstitucijama Rimske unije, čak i razmjenjuju članove.

Misionarski žar oživljuje taj institut te su utemeljene nove misije u Kini, Tajlandu i Peruu. Danas Rimska unija broji oko 2260 sestara u 37 zemalja. Razdijeljena je na 27 provincija s 259 kuća, jednom misijskom grupom i tri zajednice koje izravno zavise od Generalata. Generalno vijeće čine Generalna majka, šest generalnih savjetnica te ekonoma i tajnica. I one su slika internacionalnosti ne samo Rimske unije, nego i čitave velike obitelji sv. Anđele.

Varaždinski samostan, utemeljen 1703. godine, stupio je u Uniju 1927.

                      Generalno vijeće od 2007. godine:   

    1. s. Alice Montgomery, Engleska  2. s. Iwona Skorupa, Poljska
3. s. Armida Veglio, Engleska, tajnica   4. s. Monica Lita Hasanah, Indonezija, ekonoma   5.  Gen. Majka Cecila Wang, Kina, Tajvan    6. s. Maria Teresa de Llano, Amerika    7. s. Somchitr Krongboonsri, Tajland     8. s. Brigitte Brunet, Francuska
9. s. Mariangela Mayer, Austrija

   Već gornji prikaz zemalja u kojima djeluju uršulinke raznih ogranaka dovoljno jasno pokazuje snažnu značajku internacionalnosti Reda sv. Uršule, ali i svjetovnog ogranka Družbe sv. Uršule koji je također prisutan u nekoliko zemalja. Godine 1524. sveta je Anđela hodočastila u Svetu Zemlju i tamo su joj se proširili vidici, jer je naišla na razne narode i prepoznavala da svi potječu iz jedinstvenog Izvora, Boga svih naroda i rasa. Sigurno tada nije mogla nazrijeti da će se Božje djelo, koje joj je u viđenju bilo pokazano, doista proširiti do krajeva svijeta, i da će jedna od njezinih najodličnijih duhovnih kćeri, bl. Marija od Utjelovljenja Guyart, biti prva žena misionarka koja će preploviti i veliki Ocean da bi na novo-otkrivenom kontinentu širila Evanđelje, a s Evanđeljem prosvjetu i kulturu. Anđela je bila žena velikog duha, i nije se bojala budućnosti. Stoga je mogla dati ovaj mudar ali smioni savjet: "Ako bi se dogodilo da se prema vremenima i potrebama odrede novi propisi ili da se što promijeni, učinite to razborito i uz dobro savjetovanje. A vaše glavno utočište neka uvijek bude do nogu Isusa Krista… On će vas prosvjetljivati i poučavati kao pravi i dobri Učitelj u svemu što vam je činiti".

   Upravo iz tog smjelog dopuštenja niknuli su toliki ogranci poput stabla s brojnim bujnim granama, s brojnim narodima i jezicima. U cijeloj velikoj Anđelinoj obitelji neprestano se provodi "aggiornamento", o kojem je progovorio papa bl. Ivan XXIII. Družba je prošla nevjerojatne oblike, od posve svjetovnog oblika posvećenosti preko grupiranih (kongregiranih) sestara do stroge klauzure, a onda opet, nakon Drugog vatikanskog sabora, s prilagođenom klauzurom u otvorenost Crkvi i svijetu. Danas se sve više i više uključuju laici u život uršulinskih zajednica. Tu su u mnogim zemljama grupacije "Bivših uršulinskih učenica", uključene u udruge "Serviam", što se okupljaju na susrete već prema dogovoru u raznim zemljama u vidu međusobnih ohrabrenja za socijalni i karitativni rad. Postoje i tzv. "Pridruženi", koji dublje ulaze u uršulinsku karizmu i djeluju najčešće u uršulinskim školama, i "Dragovoljci" koji se stavljaju na raspolaganje za služenje u pojedinim prigodama. Stvaraju se međunarodne mreže među školama i ostalim odgojnim djelima. U Hrvatskoj provinciji sve jače dolaze do izražaja "Prijateljice i Prijatelji sv. Anđele", koji na svojim radnim mjestima ili u kući provode odgojne savjete sv. Anđele i oko sebe šire mir i pomirenje.

Generalna skupština (kapitul) Rimske unije iz 2007. godine "upućuje snažan poziv na veću međunarodnu suradnju i solidarnost, kako bi se ponudio svijetu alternativni model mondijalizacije". Tako se nastavljaju i proširuju razmjene članova u vidu pomoći i iskustava. Na svakoj se razini (kuće, provincije, generalna uprava) ostvaruje velika molitvena ali i materijalna potpora za svaku ugroženu provinciju ili kuću: ratovi, vremenske nepogode, kataklizmi, kao što je bio tsunami, orkani, suše ili poplave, potresi ili požari koji su zahvatili samostane ili škole, ili su pogodili siromašne ljude s kojima uršulinke žive i rade, raduju se i trpe. Svaka je provincija pozvana pomoći gdje zatreba. Kapitul također poziva da se mlade članice formiraju za internacionalnost, a potiče ih se na iskustvo života u drugoj kulturi. Naglašava se učenje stranih jezika i uz određene prigode posjet drugim provincijama.

  Od skromnih početaka prvog sekularnog instituta što ga je utemeljila sv. Anđela Merici u Bresci 1535. godine, pod nazivom Družba sv. Uršule, razvilo se veliko stablo međunarodnog značaja. Ta velika obitelj sv. Anđele obuhvaća Red sv. Uršule, u koji ulaze Unije (Rimska, Kanadska, Irska, Chatam, Unija sv. Anđele Merici, Malet u Francuskoj), Kongregacije, autonomni samostani, Federacija uršulinki njemačkog jezika, Federacija Svjetovnih instituta sv. Anđele u Francuskoj i Italiji, ili Družbe (Sv. Anđele Merici, Mantova, Družba sv. Uršule u Bresci, u Veroni). Rimska unija ima devizu u grbu: SOLI DEO GLORIA. To se geslo ostvaruje u najraznovrsnijim oblicima svestranog odgoja svake pojedine osobe povjerene uršulinkama, u vidu evangelizacije, kako bi kultura života, kultura plemenite ljudskosti prokrčila put pravdi i miru.