Usahnule trešnje (Z. Badurina)
USAHNULE TREŠNJE
S tugom i sjetom koju tek naslućujem iza veselih očiju kaže mi čovjek - u voćnjaku je bilo 150 trešanja.
Umrli gospodari i one se sve (za njima) osušile.
I dodaje - od tuge... jer se nitko nije brinuo o njima, posjećivao ih, razgovarao s njima...
Nije li mnogo takvih »trešanja« usahlo u nama i oko nas?
Gdje nema lijepe riječi nema iskrenog susreta.
Gdje nema susreta srdaca u komunikaciji koja opušta i prožima, nema nježnosti.
Gdje nema riječi koja miluje nema mira u srcima.
Gdje nema radovanja drugoj osobi nema blagoslova.
Gdje nema blagoslova i u najsjajnijoj noći ne vide se zvijezde na nebu.
Gdje nema ljubavi, sahnu sve naše »trešnje« bez obzira na dubinu korijena i čvrstinu krošnje.
(Z. Badurina)
