Mnogim pastoralnim inicijativama i pothvatima, posebno na planu kateheze odraslih i pastorala obitelji obilježiti će se završetak Godine vjere. Bila je epohalna, posebna, povijesna. Iza nje, zasad smo sigurni, ostaju mnogi važni poticaji (i) nadahnuća. Motu proprio Porta fidei, zaključci lanjske sinode, enciklika Svjetlo vjere samo su neki od njih.  Prilika za produbljivanje, za rast, za novi hod u vjeri je mnogo. Ponuđene su nam u kršćanskoj slobodi i stavu djece Božje. Na nama je da se odlučimo.
Vjerom čovjek potpuno podlaže Bogu svoj razum i svoju volju. Čovjek daje svoj pristanak Bogu objavitelju svim svojim bićem. Taj čovjekov odgovor Bogu objavitelju Sveto pismo naziva »poslušnošću vjere«. (KKC  143)

Ogledamo li se u ovim riječima Crkve, što li ćemo vidjeti? Koliko vjernik današnjice ima snage pa i duhovnog apetita za ono tako važno i teško – »svim svojim bićem«. Dajem li Bogu samo viškove, okrajke sa stola, držim li njega u svojim životnim nastojanjima kao nekog ubogog Lazara koji mi samo smeta dok se vrzmam oko stola kojeg je on pristavio i postavio?
Odmah sljedeći broj Katekizam će istaknuti:  Poslušati (»ob-audire«) vjerom znači slobodno se podložiti riječi koju smo slušali, jer za njezinu istinitost jamči Bog, koji je sam Istina.
Podložiti se riječi znali su sveci, znaju i danas svi ljudi istinskog susreta s Bogom. Susret ako je to onda još uopće susretanje može biti i površan i banalan, a Bog je uvijek sprema i otvoren za dubinu, jer je beskraj Ljubavi koja se daje potpuno.
I Godina vjere  htjela nas je potaknuti na nove dubine koje ističe Katekizam.
Nemoguće je vjerovati bez milosti i unutarnje pomoći Duha Svetoga. A ipak nije ništa manje istinito, da je vjera izvorno ljudski čin. Ne protivi se slobodi niti čovjekovu razumu, da čovjek povjeruje Bogu i prione uz istine koje je on objavio. (KKC 154)
Uvijek je potreban naš doprinos vlastitom spasenju.
To otkrivamo i u zazivu molbenice Svetičine Večernje: »Gospodine, zagovorom svete Anđele daruj nam poslušno srce, koje će biti otvoreno tom velikom svjetlu po kojem svako naše djelo postaje dobro i ugodno.«

Biblija smatra vjeru izvorom i središtem svega religioznog života reći će i Rječnik biblijske teologije. Prisjetimo se, rekao je Porta fidei u broju 3: »Ne možemo prihvatiti da sol postane bljutava i da svjetlo bude skriveno.« Tom produbljivanju služe i pitanja za izvanrednu sinodu koja nam postavlja papa Franjo.
Zaključimo za našu situaciju vrlo aktualnim riječima enciklike Svjetlo vjere: »Spoznaja vjere, zbog činjenice da je plod ljubavi Boga koji uspostavlja Savez, jest znanje koje prosvjetljuje hod u povijesti«. (br. 28)
Neka to svjetlo raspete ljubavi osvijetli i našu povijest i sadašnjost!
(vlč. Zvonimir Badurina-Dudić)