Srcem u lipnju – opet s vama, na ovom mjestu….
Svi smo žedni ljubavi, kako pjeva popularni šlager…
U svim našim, osjećamo i slutimo, znamo(?), lutanjima, težnjama i čežnjama ostaje neispunjena glad intimnih dubina za potpunim ispunjenjem.

Jedini koji ispunja tu zadanost srca, pokazuje iskustvo duhovnog tražitelja, je samo Srce Božje, bogato za sve koji ga zazivaju, njegova ljubav, nježnost, razumijevanje, milosrđe.
Srce je to, za mene, za tebe, za nas, izbodeno kopljima nepravde, pogrđeno šiljcima nerazumijevanja, izranjeno na pustinjama ljudskih hladnoća i prijevara.
Takvo nam se Isusovo srce učinilo sasvim bliskim u našim nevoljama, ne samo na način Stvoritelja, nego još puno bliže na način Supatnika, Ljubavi koja suosjeća.
Posuda pravde i ljubavi, utjeha u besanicama i nesanicama, jedini smiraj (pre)umornih života.
U tom bezdanu ljubavi možemo i uroniti i utopiti sve svoje tuge, tame, očajanja, doživljenu i proživljenu  zloću, zlobu i zavist ljudi, sve stalaktite i stalagmite hladnih ljudskih obitavališta na kojima smo izboli svoja najosjetljivija područja. Srce Isusovo oplakuje naša najranjivija mjesta u svojoj krunici i u svojim litanijama koje nas svakim svojim zazivom zovu na potpuno predanje, davanje Srcu, bez straha, bez pridržaja, bez oklijevanja.
Da nam bude kralj, gospodar, središte, centar i meta stremljenja.
Dok čovjek današnjice, surogatnim uzvišicama grijeha pokušava neuspješno ublažiti prazninu u sebi, svima nama je ponuđeno i darovano Srce svih ostvarenih očekivanja.
To je srce želja bregova vječnih, srce koje nadvisuje sve planine naših krivina, oholosti pogrešnih i opasnih nagnuća.
Srce, neizreciva milino, možda nam se ovih dana najviše otkrivaš kao izvor sve, toliko tražene i željene utjehe!
(vlč. Zvonimir Badurina-Dudić)