»Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!« (Mt, 3,3)

Zamislimo da grijeh ima miris. Zbog naravi grijeha pretpostavljamo da bi to bio neugodan miris. Budući da smo svi mi grešnici, grijeh bi se osjećao na svakom koraku. To bi uistinu bilo strašno. Morali bismo hodati sa zaštitnim maskama. Ipak, na našu sreću nije tako. Naš nas je Stvoritelj zaštitio od takvih neugodnosti. Zaštitio je našu nutrinu od očiju znatiželjnika. Što se u našim dubinama događa zna onaj kojemu pripadaju i njihov Stvoritelj.

Ponekad i samog vlasnika njegove dubine zbunjuju pa može reči zajedno sa sv. Pavlom: „Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego ono što mrzim- to činim.“ (Rim 7,15)
A pokušati shvatiti upoznati svoje dubine, ali bez pomoći Duha Svetoga koji sve proniče to je isto kao kad bismo zaronili u dubinu mora s namjerom istraživanja, ali bez potrebne opreme, bez kisika...U tom slučaju izložili bismo svoj život smrtnoj pogibelji. Isto je tako pogibeljno uranjati u vlastite dubine bez Onoga koji ih jedini može razumjeti. Zar nam nije Isus obećao pomoć - Duha Istine, koji će nas upućivati u svu istinu (usp. Iv 16,13). I ne zavaravajmo se nema spoznanja istine bez Duha Istine. I stoga ne unajmljujmo nikakve  „duhovne poduzetnike“ koji nam obećavaju spoznaju istine, koji nam svojim „građevinskim metodama“ obećavaju „poravnavanje“ svih staza u našim dubinama. Istina, oni poravnavaju, točnije ruše sve pred sobom i čupaju nam korijene koje vučemo još iz 7 stoljeća i uistinu pripravljaju put, ali kome?  U ovo vrijeme priprave za dolazak Onoga koji je htio biti Emanuel-s nama Bog, snagom Duha Svetoga uđimo u svoje dubine otkrijmo i poravnajmo sve „gore“ naše oholosti, uočimo sve praznine, koje su manjak ljubavi prema bližnjima i neka po božićnoj ispovijedi naša pustinja procvjeta, nek' put Gospodinu bude pripravan!

                                    s. Ksenija Leko