Djela poznatih umjetnika prepoznatljiva su na prvi pogled, a u to sam se uvjerila kad sam zakoračila u jednu od prostoriju National Gallery u Londonu. Odmah sam s vrata prepoznala djela Vincenta Van Gogha, njih nekoliko među mnoštvom drugih. Tražila sam baš njegova djela i odmah sam ih prepoznala, po njegovom prepoznatljivom stilu.
A što je s Umjetnikom koji je načinio djela neprocjenjive vrijednosti? Da li su Njegova djela još uvijek prepoznatljiva? Ili ih je „zub vremena“ nagrizao i uništio onu izvornu ljepotu? Nedavno smo na svim medijima slušali i čitali o dubrovačkoj izložbi 'Faberge u Dubrovniku - Blago carske Rusije'. Vrijednost eksponata procjenjena je na više od 100 milijuna eura i zbog tolike vrijednosti osiguravala ju je naoružana pratnja. A kako mi štitimo blago neprocjenjive vrijednosti, sliku Božju, sebe? Štitimo li se od vanjskih utjecaja?

Poznato nam je da se vrijedne slike moraju čuvati u posebnim uvjetima: optimalne vlage, temperature, svjetlosti… A što je s čovjekom, slikom Božjom?  Brine li se on za svoju vrijednost, brine li se kakvim je sve utjecajima izložen? Čini se da čovjek o tome nikako ili vrlo rijetko razmišlja.
I što kad se umjetničko djelo ošteti? Izgubi svoj prvotni izgled? Za djela umjetnika ima rješenja, postoje ljudi kojima je posao vraćati umjetničkim djelima prvotni sjaj. Oni se zovu restauratori. A što je sa slikom Božjom? Tko će čovjeku vratiti prvotni oblik, sličnost Bogu? Na sreću imamo i mi svoje restauratore. Umjetnik je i na to mislio. Znao je da će nam trebati restauratori. I pozvao ih je u svoju školu, koju je sam utemeljio i sam je održava i nadgleda radove restauratora, a njih je nazvao jednostavno – svećenici,  a sam čin restauriranja – ispovijed. Hvala Mu što je na sve mislio!
                            s. Ksenija Leko