»Ponizi sam sebe poslušan do smrti, smrti na križu.«

U korijenu prvog i svakog drugog grijeha bijaše neposlušnost… I tako grijeh zavlada nama ljudima. Jadni li smo mi ljudi. Tko će nas istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? (usp. Rim 7,24) Tko će nas osloboditi iz vlasti grijeha? Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našemu! (Rim 7,25) On je to učinio, oslobodio nas i naučio kako ostati slobodni. Znate li kako? Samo na jedan način. Poslušnošću Očevoj volji. Što to konkretno znači? To znači predati se Ocu da te vodi kako bi ispunio savršen plan koji je imao na umu dok te je stvarao. Svakom od nas odredio je pravi put, ravan put, osvijetljen poslušnošću. To je jedina signalizacija na putu, jedino svjetlo, jedini znak. »Poslušnost je veliko svjetlo« – reče sv. Anđela Merici svojim duhovnim kćerima želeći ih usmjeriti na pravi put.

Ali svima nama se taj put, premda najsigurniji put do cilja, ipak čini pomalo naporan, kao da nam oduzima slobodu. Te tako zamijenismo ravan i poslušnošću osvijetljen put, mračnim labirintom grijeha, u kojem svako malo udarimo u njegov ugao, bauljajući u tami takozvane slobode.
Ali, na sreću i taj naš labirint ima izlaz, ali izlaz koji je tek uočljiv iznad labirinta, a ne iz njega. Stoga nam je potrebna pomoć, potrebna nam je ruka koja će nas izvesti iz njega. Hvala Ocu koji uvijek drži ispruženu ruku da pomogne onima koji pomoć zatraže. Ali, nažalost ima ih koji još bauljaju, gube nadu, nanose si boli, a zaboravljaju podići oči prema Onome koji ih u svakom trenutku može locirati i pomoći. Pošalji S.O.S. svome Ocu!
Vratimo se malo predanju Ocu, njegovu vodstvu i upitajmo se zašto nemamo dovoljno povjerenja u Njega da bismo Mu se potpuno predali? Sjetite se vi koji ste ikada bili na operativnom zahvatu u bolnici kako ste morali svojim potpisom potvrditi da pristajete da se na vama izvrši taj zahvat. I potpisali ste. Zašto? Jer ste htjeli živjeti, bolje, kvalitetnije. Potpisali ste i tako se predali s povjerenjem u ljudske nesavršene i pogreškama sklone ruke. Imali ste dovoljno povjerenja. Pa što je to što nas blokira da se predamo Onome koji ne oskudijeva u znanju, koji garantirano nikad nije učinio pogrešku na onima koji su mu se predali, jer kaže Pismo: „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube.“ (Rim 8,28), s onima koji mu se predaju. Vjerujem da nam ne nedostaje želja za kvalitetnijim, sretnijim životom. Stoga oživimo svoje povjerenje u Boga gledajući mnoge primjere onih koji su mu se potpuno predali i tako postali sretni, a mi ih zato nazivamo sveti. Predajmo se najizvrsnijem Operateru neka izvrši na nama operaciju našeg života odstranjujući iz njega sve „maligno“ sve „metastaze“ ili bolje rečeno „quasi staze“, stranputice, kojim smo lutali daleko od Njega i neka pročisti naše srce i osposobi ga za ljubav, koja je jedina ulaznica za sretniji, kvalitetniji, vječni život.
                    s. Ksenija Leko