Rabin Harold Kushner gledao je djecu, koja su na obali zidala kulu iz pijeska.
Kad su završili zamišljenu kulu, za koju su potrošili puno vremena i strpljenja, došao je val i izravnao kulu sa zemljom. Rabin je očekivao suze i bijes. No, djeca su sjela, primila se za ruke i počela se smijati. Malo zatim, započela su graditi novu kulu.

Rekao je: »Ova djeca su me naučila veoma važnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku.

Trajni su samo naši odnosi s ljudima.

Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono što smo sagradili sa tolikim trudom. Kada se to dogodi moći će se smijati samo oni, koji će se imati s kime držati za ruke!!!«